Karadžić o Sarajevu
Trideset četvrta sednica, 27. avgust – 1. oktobar 1993. Karadžić:
“Nije Sarajevo u muslimanskoj državi, nego je Sarajevo u srpskoj državi, jer je sve okolo srpsko. I sve zadržavamo. Nećemo pustiti ni jednu stopu. Ako bude puštena ijedna stopa na neku silu njihovu, mi ćemo završiti posao. Prema tome, Sarajevo ima više šansi da postane kompletno sprsko nego da postane muslimansko. A najrealnija je šansa da se Sarajevo podijeli i da se stvore dva grada. Jer mi Sarajevo, gospodo, nećemo da pustimo, to smo rekli otvoreno delegacijama. Nemojte se zavaravati. Nijedna sitna čarka proći neće, sve što je srpsko u Sarajevu zadržaćemo. To smo rekli i kopredsjednicima. Jer nama Sarajevo integriše istočnu Hercegovinu, staru Hercegovinu i Romaniju. Nema tih Pala i toga Sokoca koji bi opstali ako bi morali da idu u Bijeljinu. Romanija ima svoju čaršiju u Sarajevu. I tako će i ostati.” BCS ERNs 0215-0570-0215-0571 English ET 0215-0508-0215-1073, str. 64–65.
napomena o 6 strateških ciljeva usvojenih na skupštini od 12. maja 92.: “Peti strateški cilj je podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavljanje svakog od ova dva dijela efektivne državne vlasti te konstitutivne države. Dakle, Sarajevo nam je, strateški gledano na petom mjestu, ali su borbe u Sarajevu i za Sarajevo, i strateški i taktički gledano, od presudne važnosti, jer ne daju uspostavljanje čak ni privida, ali ni države. Alija nema državu dok mi imamo dio Sarajeva. Nema Vladu, nema Skupštinu, nema funkcionisanje, jer Aliji je bilo najvažnije da on za svijet stvara privid kako postoji država, a kako smo mi teroristi. Međutim, borbama za Sarajevo držimo borbe daleko od Krajine, daleko od Semberije, daleko od Drine, daleko od svih onih krajeva gdje bi se, eventualno, mogli sukobiti sa Muslimanima. Jer, borbe oko Sarajevo odlučuju sudbinu BiH i mi smo to i ranije slutili i o tome smo govorili, ako rata bude, on će početi u Sarajevu i završiti u Sarajevu. Ovaj prvi dio tog predviđanja se ostvario, a vjerujem, da će se i drugi dio ostvariti onog trena kad dobijemo mapu Sarajeva, a tada mislim da će rat prestati u Sarajevu i cijeloj BiH, što se tiče Srba i Muslimana.

snezanacongradin 11:56 on 26/06/2011 Permalink | Log in to Reply
Srđa Popović: U raslojavanju među nacionalistima, oni su prešli na stranu Radovana Karadžića, jer je on bio radikalniji od Miloševića.
Lukić: To smo pokušale da objasnimo na B92, gde je bio hvaljen gest Biljane Plavšić koja je na Palama, na onom čuvenom sastanku, kada su Micotakis i Dobrica Ćosić došli da urazume bosanske Srbe, ona odbila da se rukuje sa Miloševićem. Na B92 je Biljana Plavšić tada predstavljena kao žena koja je rekla NE Miloševiću. Ali to je učinila samo zato što je bila radikalnija od njega.
Srđa Popović: To je doba kada su tamo uvedene sankcije i kada su Karadžićevi poštovaoci odavde smatrali da je to izdaja Karadžića.
Vuković: Amerikanci su dali još jednu šansu Miloševiću i on je postao faktor mira i stabilnosti na Balkanu. Naravno, blokada na Drini je bila lažna i svi smo morali da optrčimo još jedan užasni krug.