Closing Casa Jasmina

Standard

Virtual Vita Nuova

Closing Casa Jasmina
Casa Jasmina started from a ruin. In 2014, my husband and I discovered an abandoned space in a once majestic factory, the old “Garrone Foundry” in Turin, which had been built in 1919 and abandoned in 1980. It was my idea to revive this derelict space, chase the rats from the corners and the pigeons from the broken windows, and transform it into what I thought of as the “Turinese House of the Future.” Our plan was to rethink home life from scratch as a utopian experiment.

In Europe, one doesn’t often get the tempting chance to start over clean without the heavy burdens of the past — especially in a city like Turin, which is famous for its aristocratic palaces and baroque marble porticos. Turin does, though, have zones of industrial decline by the old railway tracks, which sometimes disgorge unexploded World War II bombs, much…

View original post 1,225 more words

Otvorenje Europske prijestolnice kulture 2020, Rijeka

Standard

Središnji program održava se u večernjim satima u Riječkoj luci. U Operi industriale nastaloj prema glazbenom predlošku riječkog umjetničkog dvojca JMZM – Josip Maršić i Zoran Medved, u orkestraciji skladatelja, maestra Frana Đurovića, otvaraju se važne identitetske teme Rijeke i Europe, a program donosi zvuk, glazbu i buku, efekte koji nastaju kombinacijom svjetlosti i tame te snažne simbole Rijeke i Europe. Program započinje u 19.30, no publika se okuplja bitno ranije. Na više lokacija na području luke nastupa preko 120 izvođača. Neki od njih su: DB Indoš – Kuća ekstremnoga glazbenog kazališta s Rumoristima kao izvođačima, posebno atraktivan finski zbor muškaraca koji vrište zveckaju i viču – Mieskuoro Huutajat, mješoviti Pjevački zbor otvorenja Europske prijestolnice kulture, predvođen Jekom Primorja pod vodstvom Igora Vlajnića, orkestar gudača i puhača na violončelima, kontrabasima, klarinetima, trubama i trombonima, dvadeset i pet riječkih gitarista, deset bubnjara, plesači, radnički orkestar brusilica, varioca i iskri. A dio publike također sudjeluje u izvedbi zvonjavom, navijanjem i stvaranjem buke, čime postaju živi instrument koji predstavlja ljude – najsnažniji dio identiteta grada.

Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture

Passports and Nobels

Standard

Virtual Vita Nuova

Boing Boing

My life-long work of performance art is to somehow maintain my original passport: notwithstanding the life and opportunities of a techno-nomad.

I used to have a proper passport from the “Socialist Federation Republic of Yugoslavia,” and a fine, diplomatic one, too. At the time that was the most-desired passport in the black market, requiring the fewest travel-visas from any other country. It was a diplomatic passport from a buffer-state, a Cold War cushion-country between the East and West, between the imperial walls of USSR and USA .

Today my travel document is a Serbian passport, one of the worst passports in the whole world, from a small post-war country in transition to nowhere, hoping to make its way among the power-players of the Russian Federation, the European Union, and expansive China, the militant Turks, and other small, rival Balkan states that used to be our fellow-citizens. Marshal Tito…

View original post 1,049 more words

Naknadno ubijanje Djindjića

Standard

Pomalo paradoksalno zvuči, ali ako bi neki nepristrasni posmatrač danas uzeo da prelista građansku, liberalnu štampu (ili ono malo što je preostalo od nje!) i pokušao da  svede bilans aktuelnog sukoba između vlasti i opozicije, shvatio bi da pred sobom ima ne baš sasvim lak zadatak. Naime, nužno bi morao doći do zaključka kako glavni problem leži ne toliko u hronično otvorenim pitanjima što se tiču srbijanskog društva – izbori, sloboda medija, nesređeni birački spiskovi, mnogobrojni nerešeni skandali i afere (sve ono u čemu kao po prisili posreduju članovi Evropskog parlamenta) – već u delovanju dvojice nekadašnjih najbližih Đinđićevih saradnika – Čedomira Jovanovića i Vladimira Popovića!

Nekako u isto vreme pojavili su se difamatorski, krajnje neukusni tekstovi na nezavisnim portalima na njihov račun, gde se autori nisu ustručavali od falsifikovanja njihovih biografija, uz korišćenje najprimitivnijih bulevarskih kvalifikacija, te je tako Jovanović nazvan „egzotičnim primerkom političke probavne evolucije”, “političkim marginalcem” i “smetlarom”, a Popović “skorojevićem”, “nitkovom” i “mafijašom”,. I ne, nisu u pitanju nikakvi tabloidi, već upravo ono što se smatra poslednjom oazom nezavisne građanske misli i slobodnog novinarstva – reč je o dnevnom listu Danas i portalu Peščanika! Continue reading