Marko Vešović Pjesma o Bećkoviću iz knjige “Poljska konjica”

Marko Vešović Pjesma o Bećkoviću iz knjige “Poljska konjica” neka je region kužne.

ĆERAĆEMO SE JOŠ

“Prorok sa kandžama“. Čati narodu, vječito
nesrećnom, kao da svake je sedme
godine razbijao po jedno ogledalo.

Čati mu stihove. Väs u crnom, kao službenik
pogrebnog poduzeća. Ili kao dželati.
Iz kose, skroz bijele, bije arktička stud.

Čati, uz osmijeh, koji je pozajmio
sa lica alpiniste, smrznutog na Monblanu.
Zaludu gori Sarajevo. Neće ga odmrznuti.

Čati poemu dulju nego polarna noć.
Poruke Srpstvu kao poruge Ljudstvu.
Te oči, što slanom biju cvijeće u saksijama!

A lice glatko. Mladoliko.
U ledu tolikome
traje se sto godina.

Survava, uz osmijeh, usove koji, ko planinare,
poguše u tebi sve što je snijevalo
da baci, prije smrti, pogled sa vrha Meru.

Kad snježni zapusi stadoše, sav se naježih:
To, ledno kao zmija, kao samica, to dakle vodi Srbe?!
Kuda, pobogu, ako ne – u srpski raj s kandžama.

U zemlju gdje se cvokoće vjekovječno.
Od samog sebe. Od sopstvenoga leda.
Od ledenoga sopstva. Zaludu gori Sarajevo.
Neće ih ugrijati.

Advertisements