Marko Vešović: Usputne pripomene o Kosovu

Standard

Čuo sam da je Peščanik ukinut, što me ožalostilo: već sam u Danima rekao da ga, skupa sa E-novinama, smatram mjerom srpske normalnosti, a zašto, ovaj zapis će, nadam se, bar donekle objasniti.

Ivan Čolović je na Peščaniku prikazao knjigu Kosovo i Metohija, debelu preko 600 stranica velikog formata, koja predlaže još jedno rješenje kosovskog problema. Čolović veli da se političari, analitičari, umjetnici, popovi i navijačke kamenice slažu da je Srbinu Kosovo oteto samo zato što to odgovara interesima Amerike i drugih zapadnih sila. Ako je tomu tako, zašto su zajunili da vrate Kosovo iako znaju da će to biti o Škripovu-dne kad se paščad strigu? Odgovor je prost. Njegoš je kazao: “Neka bude što biti ne može” i taj stih je plot kojeg se drže srpski političari pjani od poraza. Crnogorci su naopak narod koji svaki čas Srbe uvali u neki belaj: juče je to bio Sloba koji je Kosovo kao zadnja baraba prokartao, danas je to Njegoš čija filozofska veličina ovlašćuje Tadića da nastavi blejati o onom što biti ne može. Jer i Tadić je podrijetlom Crnogorac. Da se ja pitam, u ustav bih unio odredbu da je predsjednik mjesne zajednice najviše što Crnogorac može biti u Srbiji. Continue reading

Piše Ivana Simić Bodrožić DRAGA REDAKCIJO BETONA molim…

Standard

Piše: Ivana Simić Bodrožić
DRAGA REDAKCIJO BETONA,

molim vas, možete li mi pomoći? Imam taj problem sa Srbima, doduše, imam problem i s Hrvatima, ali o njemu nešto kasnije.
KOST U GRLU
Ipak, ovaj sa Srbima je dublji, konkretniji, iracionalan i racionalan u isto vrijeme. Počinje u ljeto ‘91. kada sam iz Vukovara otišla na more i zapravo, da budem iskrena, nikad se više nisam vratila. Grad je u međuvremenu, tako su prenosili neki vaši mediji, „oslobođen“, a nekoliko godina kasnije, tako su prenosili naši, „mirno reintegriran“. U međuvremenu sam provela nekoliko nezaboravnih godina u prognaničkom smještaju u Kumrovcu, u bivšoj Političkoj školi za školovanje elitnog komunističkog kadra, ovo je istina, vjerujte, čekajući da ljetovanje završi. Također u međuvremenu, nestao mi je otac (znam, znam, već zvuči komplicirano, bilo je tu i vidovnjaka i svega). Od nekih komšija koje su se noć nakon „oslobođenja“ tamo zatekle, čuli smo da je posljednji put viđen na Ovčari, a vjerujte, tko god se tamo zatekao, nije završio dobro. U bilo kojem smislu. Još uvijek ga tražimo, zajedno s grupom koja je prošla „ručnu obradu“. Nakon tog cijelog džumbusa trebalo je proći mnogo vremena, noćnih mora, trebalo se naći pravih i nevjerojatnih ljudi (i jedan podlistak) da prestanem dobivati doslovno fizičke reakcije kad čujem „bre, lepo, ujdurma“ i tko zna još kakve-sve-ne izraze koji su rezultirali, pa gotovo, napadima panike. Moja komunikacija s „onom stranom“ svijeta nije postojala, ravna ploča zemaljske kugle završavala se kod Tovarnika.

http://www.elektrobeton.net/mixer.html#109

ZASTUPNIK ANTISEMITIZMA

Standard

Izdanje dnevnog lista “Politika” od 13. avgusta 1992. godine

ZASTUPNIK ANTISEMITIZMA

U želji da nekako zabašuri činjenicu da je u obračunu sa mnom i Kostom Čavoškim posegao za nekim notornim neistinama, Ljubomir Tadić u svojoj replici od osmog avgusta kaže: “Milošević, naime, tvrdi da sam izjavio da on nije “nikad bio član pomenutog društva” da bi zatim trijumfalno poslao, zajedno sa Čavoškim, fotokopije svojih članskih karata “Politici”! A ja sam, izjavio samo to da “mi nije poznato” da su Milošević i Čavoški članovi Društva a to je nešto sasvim drugo”.

Da nema Jevreja, ne bi bilo antisemitizma: Kosta Čavoški, zastupnik ljudskih prava

DW: Vojvodina dobija „dvojezične“ policajce

Standard

Lakša komunikacija sa građanima mađarske nacionalnosti

Policajci u Vojvodini uče manjinske jezike da bi lakše komunicirali sa stanovništvom kojem srpski jezik nije maternji, a naročito u etnički takozvanim zatvorenim sredinama. Prvi su na redu kursevi mađarskog jezika.

Dvadeset novosadskih policajaca i još 20 pograničnih krenuće u maju na kurs mađarskog jezika, kako bi olakšali komunikaciju sa građanima mađarske nacionalnosti.

Vršilac dužnosti načelnika novosadske policije Stevan Krstić kaže za Dojče vele da je cilj ovog projekta da se dodatno učvrsti poverenje građana u policiju. „Na ovaj način, policija lakše rešava svoj posao sa pripadnicima nacionalnih zajednica kojima srpski nije maternji jezik. S druge strane, na taj način želimo da steknemo veće poverenje građana u naš rad“, objašnjava Krstić.

Apel manjinama da se zaposle u policiji
Continue reading