Updates from May, 2012 Toggle Comment Threads | Keyboard Shortcuts

  • zokster 13:16 on 11/05/2012 Permalink |  

    Sonja Liht krljnula jezik Tadiću 

    Advertisements
     
  • instruktorx 12:10 on 11/05/2012 Permalink |  

    zokster mozaik: “srećna porodica” (boris, čeda i ivica) 

     
  • snowman0 12:06 on 11/05/2012 Permalink |  

    Ispovijest snajperiste koji je ubio devetogodišnju Dijanu dok je čekala s majkom u redu za vodu 

     

    Priznanja krivnje i pokajanja za zločine počinjene nad djecom Sarajeva u  opsadi skoro da i nema. Do sada je zabilježen samo jedan takav slučaj –  Predrag O., rođeni Sarajlija, snajperista koji je ubio devetogodišnju  djevojčicu Dijanu, u Beogradu je 2000. godine počinio samoubojstvo.

     

    Priznanja krivice i pokajanja za zločine počinjene nad djecom Sarajeva u opsadi skoro da i nema. Do sada je zabilježen samo jedan takav slučaj – Predrag O., rođeni Sarajlija, snajperista koji je ubio devetogodišnju djevojčicu Dijanu, u Beogradu je 2000. godine počinio samoubojstvo.
    Iza sebe je ostavio pismo u kojem objašnjava zbog čega je pucao na djevojčicu, iako prije toga, kako je tvrdio, nikada nije gađao „one za koje je postojala sumnja da su isključivo civili“, a naročito ne djecu.

    “Ne znam kakav je vrag ušao u mene tog dana. Sjećam se, bio je vreli ljetni dan, kolovoz  1992., rano popodne. Kroz magično oko durbina oprezno sam promatrao  ulice. Vidio sam civile. Uglavnom starce i žene, kako oprezno izviruju iz kuća. Nastalo je zatišje i oni su se uputili na česmu na obali Miljacke da dopune zalihe vode. Vidio sam jednu stariju ženu kako odmiče od česme i jednu ženu sa djetetom, djevojčicom, kako brzo potura balone pod lulu česme… Uhvatio sam lice djevojčice i shvatio sam da se ona smije, baš kao da se oko nje ne dešava nikakvo ludilo… A onda je ludilo, iznenada, uhvatilo mene. Što se ona smije, mislio sam, da li se ona to meni smije?! Ja se tu zlopatim, krvavim u životu bez života, a ona se smije kao da mi prkosi – kako uostalom smije biti toliko zadovoljna i sretna, mislio sam. Nećeš ti meni, vala, rekao mi je neki pakleni glas i ja, u tom trenu, shvatih da mi se prst, baš kao da ga ja ne kontroliram, spustio na obarač i počeo da ga stiska… Zaustavi se, zaustavi se, vikao sam u sebi, ali moj vlastiti prst nije me više slušao… Nisam više ni nišanio, samo sam osjetio trzaj puške, a onda sam je odbacio, sav u goloj vodi. Sve je to ličilo na noćnu moru, kao neki san na javi.  Ma, tješio sam se, to i jeste neki san, ništa se od toga nije dogodilo… Uzeo sam dvogled i pogledao u pravcu česme: djevojčica je ležala na zemlji, u krvi, a njena majka je stajala pored nje, sa urlikom na zgrčenom licu.”
    Predrag dalje piše kako nikad poslije tog događaja „nije bio isti“. Pobjegao je iz Sarajeva, neko vrijeme živio u Njemačkoj, a kad se rat završio, čak je uspio vratiti svoj prijeratni stan u Sarajevu, ponovno je došao da živi u rodni grad i zaposlio se u Pošti.

    Jedne noći je, kaže, vidio djevojčicu koju je ubio i ona ga je pitala: „Zašto si to učinio?“. Od tog dana ga je, kako je napisao u oproštajnom pismu, „utvara nevine djevojčice posjećivala svuda i na svakom mjestu“. Ne mogavši to više podnijeti, odlučio je da se ubije, a u Udruženju roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva su za pismo saznali nedugo nakon njegove smrti.
    „Vrijeme je da Tužiteljstvo  BiH konačno pokrene istrage o takvim osobama. Mi smo ih kontaktirali i zahtijevali to od njih, ali za sada sve tapka u mjestu… Ali nećemo odustati i idemo do kraja“, kaže Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva.
    Potresna izložba
    Osmi svibnja, u foajeu Sarajevskog ratnog teatra SARTR, bit će otvorena možda i  najpotresnija izložba među onima koje smo imali priliku vidjeti u posljednjih dvadesetak godina – izložba predmeta koji su pripadali ubijenoj sarajevskoj djeci. Na inicijativu glumice, likovne umjetnice i asistentice na Akademiji scenskih umjetnosti Arme Tanović, u suradnji sa Udruženjem roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995, te SARTR-om i programom Modul Memorije festivala MESS, proteklih mjeseci sakupljeni su brojni predmeti ubijene djece, koji će sada biti prvi put javno izloženi. Kustosice izložbe su Amina Hamzić i Elma Hadžić, studentice magistarskog studija Povijesti  umjetnosti.

    http://pogled.ba/bih/crna-kronika/23984-ispovijest-snajperiste-koji-je-ubio-devetogodinju-dijanu-dok-je-ekala-s-majkom-u-redu-za-vodu

     
  • instruktorx 12:01 on 11/05/2012 Permalink |
    Tags:   

    da, moguće je…tome mi 

     
  • instruktorx 11:56 on 11/05/2012 Permalink |
    Tags:   

    “nalazi se na sajtu, ali nisu e-novine” (plaćeni oglas) 

    Hteli mi to ili ne, mislim da je ta priča završena i da treba staviti tačku. “Moja misija je završena, e-novine više ne postoje” (Toma Nikolić)

     
  • snowman0 10:40 on 11/05/2012 Permalink |  

    Da ti šapnem nešto 

     
  • snezanacongradin 10:26 on 11/05/2012 Permalink |  

    nema zajebancije 

    kako nastaju Dveri? kada djilas sa njima, uochi parade ponosa izrazi slaganje i javno kaze da deli njihove stavove; kada tadicj vodi licemernu politiku pomirenja u regionu, a pritom se podsmeva zrtvama genocida i ratnih zlochina, koristecji svaku priliku da ih izrelativizuje; kada je portparol zla devedesetih, ivica dachicj ministar unutrashnjih poslova i potrpredsednik vlade; kada se grobaru dopusti da postane navodni evropljanin; kada se koshtunica amnestira za ubistvo djindjicja… tako nastaju dveri…

     
  • snowman0 10:24 on 11/05/2012 Permalink |  

    Image Post 

     
  • rave 02:18 on 11/05/2012 Permalink |
    Tags: , , , , ,   

    Bill Clinton: Hillary, Nemoj samo da se ljubiš sa Tadićem i Nikolićem , to su kreteni 

     
c
Compose new post
j
Next post/Next comment
k
Previous post/Previous comment
r
Reply
e
Edit
o
Show/Hide comments
t
Go to top
l
Go to login
h
Show/Hide help
shift + esc
Cancel
%d bloggers like this: