Posted in Blog

Suđenje Mladiću: Ispovjest žrtve seksualnog zlostavljanja i ropstva

Svedokinja-RM-070
Svedokinja RM – 070

Haško suđenje zapovjedniku Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom žrtve koja je preživjela višemjesečno seksualno ropstvo i zlostavljanje u Foči. Suci, kao i osoblje oko sudnice, tmurnih su lica pratili iskaz zaštićene svjedokinje koja je svjedočila pod pseudonimom RM – 070.

„Moj život je uništen. Uzeli su mi ono što mi je bilo najvažnije u životu. Ubili su mi bratu, majku, svi moji…amidžu, moja tetka, njihova  djeca i mnogo drugih. Osjećam se dužna jer sam živa, imam tu krivnju u sebi i imala sam dužnost doći i reći istinu zbog svih tih žrtava koje su bile nedužne“, navela je plačući.

RM- 070 opisala je u iskazu kako su srpski vojnici zarobili brojne mještane bošnjačke nacionalnosti polovicom 1992.godine. Žene i djevojke, pa čak i djevojčice, odvojili su i odveli u zatočeničke objekte gdje su ih držali u seksualnom ropstvu.  Poput zloglasne Karamanove kuće, srednje škole Foča, objekata kod elektrane Buk Bijela, sportske dvorane Partizan, kuće preko puta policije, kuće kod hotela Zelengora….

Zatočenice su čuvane od strane policije i vojske, te sistematski svakodnevno silovane u „svakodnevnom, beskonačnom obrascu“. Svjedokinja se prisjetila kako su mnoge zatočenice prodavane poput roblja, spomenuvši ime Almire Bektović, dvanaestogodišnje djevojčice, koju su nakon iživljavanja srpski vojnici prodali u Srbiju gdje je ubijena.  Continue reading “Suđenje Mladiću: Ispovjest žrtve seksualnog zlostavljanja i ropstva”

Posted in Blog

Popisi stanovništva kroz historiju Balkan se od…

Popisi stanovništva kroz historiju

“Balkan se od ostatka svijeta razlikuje, između ostalog, i po glavnim ciljevima koji se žele postići popisima stanovništva. Dok se u većem dijelu svijeta popisom stanovništva želi steći jasnija slika stanja društva, socijalne složenosti i ekonomskih mogućnosti da bi se na temelju takvih saznanja pravili razvojni planovi, na Balkanu je ključna zadaća bilo steći informacije o vjerskom ili nacionalnom sastavu stanovništva. Po tome Bosna i Hercegovine ne predstavlja nikakav izuzetak od ostalih balkanskih zemalja” kazao je prof. Kamberović, koji je bio među učesnicima okruglog stola o popisu stanovništva koji je organizirala Federalna novinska agencija FENA.

U sklopu svojih “priprema” za popis stanovništva koji je počeo danas, Historijski arhiv Sarajevo je u decembru prošle godine organizirao izložbu “Popis stanovništva u Sarajevu 1910. godine”.

Izložba, čiji su autori Almira Alibašić-Fideler i Fuad Ohranović, bila je priređena u povodu obilježavanja Dana arhiva; i arhivske službe u Bosni i Hercegovini. Ovom postavkom Historijski arhiv Sarajevo je još jednom izložio bogatstvo raznolike arhivske građe koju posjeduje i čuva od zaborava, a popis stanovništva je svakako aktuelna tema.

Ova izložba se prezentira javnosti drugi put, prva postavka je bila prošle godine (2012.) u isto vrijeme.

Izložbom se predstavio način odvijanja posljednjeg popisa stanovništva u Sarajevu za vrijeme Austro-Ugarske 1910. godine koji je bio i najdetaljniji do tada urađeni popis, a radio se istovremeno kada i popis u cijeloj Austro-Ugarskoj monarhiji i Evropi.

Prema popisu iz 1910. sarajevsko okružje imalo je 288.061 stanovnika, a sam grad Sarajevo 51.919 stanovnika. Slika sarajevskog stanovništva se za vrijeme austrougarske uprave umnogome izmijenila u smislu njegove nacionalno-vjerske i socijalne strukture. Stanovništvo se gotovo utrostručilo i poprimilo obilježja modernog, građanskog kapitalističkog društva.

U ranijoj historiji, sve do druge polovice 19. stoljeća, popisi provođeni u BiH imali su za cilj evidentiranje stanovništva radi poreznih obaveza koje je država prikupljala. Od austrougarskog zaposjedanja BiH 1878. godine prvih nekoliko popisa (1879., 1885. i 1895.) su posve nepouzdani, dok je popis od 1910. bio relativno pouzdan, ali teško upotrebljiv zbog nemogućnosti komparacije podataka s ranijim ili kasnijim popisima.

POPIS STANOVNIŠTVA , HISTORIJA , HUSNIJA KAMBEROVIĆ

Posted in Blog

Lekcija starijem bratu

Bilo jednom, ne tako davno – pre samo godinu ili dve – kada je Tribunal za bivšu Jugoslaviju smatran nedostižnim idealom za sve ostale međunarodne krivične sudove: ad hoc, specijalne, mešovite, pa i za stalni MKS. A onda je, gotovo preko noći, postao “ružno pače” međunarodnog krivičnog pravosuđa, predmet kritika i podsmeha ne samo među protivnicima, već i među onima koji su ga podržavali, poput aktivista i organizacija za ljudska prava širom sveta ili udruženja žrtava ratnih zločina u regionu. Da bi mu, prošle sedmice, “mlađi brat” – Specijalni sud za Sijera Leone (SCSL) – očitao dobru lekciju.

Žalbeno veće Specijalnog suda za Sijera Leone je u presudi Čarlsu Tejoru/Charles Taylor jednoglasno i u potpunosti odbacilo “konkretnu usmerenost”, uslov koji je za postojanjekrivične odgovornosti za “pomaganje i podržavanje” zločina uveo Tribunal za bivšu Jugoslaviju. Taj uslov uveden je prvi put početkom ove godine, u oslobađajućoj presudi Momčilu Perišiću. Žalbena presuda u predmetu Tejlor, izrečena 26. septembra 2013., potvrdila je osudu i kaznu od 50 godina zatvora, izrečenu u aprilu 2012. godine za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Continue reading “Lekcija starijem bratu”