Updates from October, 2013 Toggle Comment Threads | Keyboard Shortcuts

  • instruktorx 21:27 on 18/10/2013 Permalink |  

    državnički vr rešava gorući srpski problem: klot ili frket, pitanje je sad? 

    klot frket

    Advertisements
     
    • milodan6 22:53 on 18/10/2013 Permalink | Log in to Reply

      Pa kad je gazda Toma prethodno izdrndao vunu a posle mu Dragica uzela vreteno i preslicu i počela da prede. Na ovima je samo da finalizuju – propast Srbije.

      Like

  • vodena 18:37 on 18/10/2013 Permalink |  

    “donatori” za primjer 

    DOBIO ZAHVALNICU MEĐLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE U TUZLI: Organizator prostitucije, trgovine ljudima i pranja novca, nasilnik Tasim Kučević donirao izgradnju džamija
    Petak | 18.10.2013.

    Profesor islamskih nauka u Sarajevu Hilmo Neimarlija kaže da Islamska zajednica nema pravo da prihvata novac sumnjivog porijekla te da je dužna voditi računa o stavu javnosti na osnovu kojeg se može suditi o namjerama donatora

    Pišu: Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva i Centar za istraživačko novinarstvo iz Beograda (CIN/CINS)

    Stanko Subotić, Boško Radonjić, Tasim Kučević i Naser Kelmendi su samo neki od donatora izgradnje vjerskih objekata u Srbiji i BiH. Oni su osuđeni ili osumnjičeni za djela koja su suprotna božijim zapovijedima.

    „Crkva pamti dobrotvora Stanka Subotića iz Uba“, piše na mermernoj ploči pokraj glavnih vrata Hrama Hrista spasitelja u ovom srbijanskom gradiću.

    Privilegiju da njegovo ime bude uklesano u zid crkve, Subotić je zaradio zahvaljujući novčanim donacijama za izgradnju ovog hrama kojeg Eparhija valjevska opisuje kao jednu od najljepših građevina u „pravoslavnoj Vaseljeni“. Međutim, Subotić nije bio na ceremoniji osvještenja ubske crkve u septembru 2011. godine. Ovaj veletrgovac cigaretama je u to vrijeme živio u Švicarskoj, a dolaskom u Srbiju bi rizikovao da bude uhapšen.

    Subotić je još 2007. godine u Beogradu optužen za šverc cigaretama, a za njim je bila raspisana i Interpolova potjernica koja je važila do sredine prošle godine.

    Vjerske zajednice u Srbiji i Bosni i Hercegovini (BiH) su u proteklih dvadeset godina uzimale priloge od osoba koje su se bavile poslovima koji nisu u skladu sa božijim zapovijedima, pokazalo je istraživanje novinara centara za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva i Beograda (CIN/CINS). Pojedini donatori crkava i džamija već su bili osuđeni zbog kriminala, a protiv nekih su bile podignute optužnice ili su bili predmet istrage tužilaca. Uz Subotića, donatori su bili i: Boško Radonjić, Tasim Kučević i Naser Kelmendi.

    Dok je pred Specijalnim sudom u Beogradu vođen proces protiv Subotića zbog utaje milionskih carina i poreza državi, Valjevska eparhija je veličala bogatog Ubljanina. Eparhija je na svojoj internetskoj stranici objavila da je svečana trpeza ljubavi, završni dio ceremonije osvještenja ove crkve, bila posvećena Subotiću i ostalim dobrotvorima.

    Tokom besjede patrijarhov vikarni episkop Atanasije je ubsku crkvu nazvao „vratima raja“, a vladika Milutin je kazao da naročite i posebne zasluge za njenu izgradnju ima Stanko Subotić. Eparhijsko glasilo prenosi da je ove vladikine riječi mnogobrojni narod pozdravio aplauzom.

    Nepuni mjesec dana nakon crkvene ceremonije Subotić je, kao vođa grupe koja je švercovala cigarete u Srbiji tokom 1995. i 1996. godine, u odsustvu osuđen u Beogradu na šest godina zatvora. Na štetu budžeta stekli su 28 miliona eura i skoro osam miliona američkih dolara, navedeno je u optužnici. Početkom ove godine presuda je poništena, a Subotić se ljetos vratio u domovinu gdje mu se sudi u ponovljenom postupku, po optužnici za šverc cigaretama.

    Starješina hrama u Ubu nije želio razgovarati o Subotićevim prilozima, a ni iz sjedišta Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Beogradu nisu odgovarali na zahtjev novinara za razgovor o donatorima hramova i njihovim prilozima.

    Spasavanje duše novcem

    Teoretičari religije u Srbiji kažu da nije novost da ovakvi ljudi podižu zadužbine da bi se iskupili za grijehe i da je historija Crkve prepuna takvih primjera.

    Užičanin Boško Radonjić bio je poznat srbijanskoj javnosti zbog kriminalne prošlosti u vrijeme kada je pomogao crkvu na Zlatiboru, u blizini svog rodnog mjesta. Radonjić je dobar dio života proveo u New Yorku gdje je, prema sudskoj dokumentaciji, radio za čuvenog šefa mafije Johna Gottija. U Americi je bio pod istragom zbog pokušaja silovanja, posjedovanja oružja i droge, a osuđen je na tri godine zbog bombaškog napada iz 1975. godine. Najčuveniji slučaj koji je vođen protiv njega je onaj iz 1992. godine, kada je optužen zbog podmićivanja porotnika u postupku protiv Gotija. Uhapšen je 2000. godine pri pokušaju ulaska u SAD. Dvije godine kasnije se vratio u Srbiju, gdje je već izgradio veliki ugled među lokalnim mafijašima zbog svojih veza u Americi. Radonjić se spominje u bilješci srpske policije kao član kriminalnog klana Amerike koji je bio uključen u međunarodni šverc droge i ubistva. Ovaj Užičanin je umro 2011. godine.

    Radonjić je dobio povlastice prilikom kupovine jedne parcele na Zlatiboru, jer je materijalno pomagao crkvu. Općina Čajetina je umanjila komunalne troškove za parcelu u vrijednosti donacije. Danilo, monah Manastira Dubrava na planini Zlatibor u Srbiji kaže da onome ko želi donirati za vjerski objekat ne piše na čelu da je kriminalac.

    Sociolog religije Mirko Đorđević iz Beograda kaže da se crkveni zvaničnici ponašaju prema drevnom pravilu „da svako ima pravo, čak i najveći grešnik, da se pokaje, pa neka se iskupi makar i novcem“. „Ali, novcem se duša ne spašava“, kaže Đorđević.

    Sandžačko-bosanski donator Gradnjom džamija u BiH uglavnom rukovode obični vjernici koji se organizuju u odbore. Oni su ponekad prihvatali donacije osoba koje su u javnosti bile poznate zbog kriminala. Na njihov prijedlog Islamska zajednica je izdavala zahvalnice donatorima. Jednu takvu dobio je i Tasim Kučević u jeku sudskog postupka u kojem je 2010. godine osuđen na 14 godine zatvora zbog organizovanja prostitucije u okolici Tuzle, trgovine ljudima, pranja novca i nasilja nad jednom ženom u dvorištu Suda BiH.

    Zahvalnicu je Kučeviću 2008. godine izdao Medžlis Islamske zajednice u Tuzli. U njoj je navedeno da je ovaj Sjeničanin u periodu od 1997. do 2006. godine donirao građevinski materijal za izgradnju džamije u Donjim Petrovicama te za imamski stan, abdesthanu (prostor za obredno pranje), mekteb (osnovna islamska škola) i biblioteku u Pascima kod Tuzle.

    Kučević je donirao i građevinski meterijal za mesdžid (džamiju bez munare) u Demirovićima kod Ljubača. I za ovu donaciju je dobio zahvalnicu mjesnog odbora. Ove i slične Kučevićeve humanitarne donacije dokumentovane su u knjizi „Sandžačko-bosanski humanista Kralj siromaha Neimar Tasim Kučević“ koju su izdali njegovi simpatizeri s ciljem da utječu na promjenu mišljenja javnosti o njemu.

    Stanovnici tuzlanskih sela u kojima je Kučević živio ili povremeno boravio kažu da ga pamte kao dobrotvora koji se uvijek odazivao na pozive za pomoć. Oni nerado govore o njegovim poslovima. „Šta je radio i kako, to mene apsolutno ne zanima. Imaju procedure, sud, SIPA, ko sve ima, neka istražuje. Ja samo jedno znam: Tasim je u zatvoru, a prostitucija i sada cvjeta u Tuzli“, kaže Omer Paočić, član džamijskog odbora u selu Pasci.

    Iako je Kučević 2002. godine pred Kantonalnim sudom u Tuzli bio osuđen na tri i po godine zatvora zbog držanja žena u ropskom položaju i posredovanja u prostituciji, odbor za gradnju džamije u Donjim Petrovicama je tri godine kasnije prihvatio njegovu pomoć u građevinskom materijalu. „Ja sam prolazio tu i vidim ljudi nešto kopaju. (…) Kažu: ‘Pravimo mejtef’. Pitao sam ih što ne pravite džamiju. Kazali su: ‘Otkud nam, Tasime, pare?’ Kažem: ‘Dat će Bog, dat ću ja’“, govori Kučević s kojim su novinari razgovarali u zatvoru u Zenici. Tokom 2005. i 2006. godine on je za izgradnju ove džamije donirao 50 hiljada KM u građevinskom materijalu, a u knjizi je navedeno da se džamija „slobodno može nazvati po Tasimu Kučeviću“. Ovaj vjerski objekat nije potpuno završen, a predsjednik Džamijskog odbora Salih Strašević objašnjava da je nedavno počela izgradnja munare i da je Kučević donirao 700 KM i dva traktora kamena.

    On najavljuje da će Džamijski odbor izdati još jednu zahvalnicu Kučeviću. „Šta god ima na raspolaganju, on nama daje“, kaže Strašević.

    Kučević je zahvalnicu dobio i od Josipa Batinića, župnika Župe Morančani kod Tuzle. Batinić, koji vodi Župu Cer kod Dervente, kaže da je Kučević bio dobar komšija i da je pomagao pri izgradnji puta do mjesne crkve u Morančanima i asfaltiranju sportskog igrališta koje se nalazi u njenoj blizini. Župnik dodaje da je Kučević preko crkve pomagao i sirotinju.

    „Dolazio je, pitao da li ima neko siromašan, da li nekome treba drva“, kaže Batinić i dodaje da u to vrijeme nije znao da je Kučević bio osuđen za neko krivično djelo. Kučević se prisjeća da je pred crkvom izgradio i božićne jasle te da je sudjelovao u obnovi zvonika.

    Darežljivi Kelmendi

    Kada su stanovnici naselja Plandište na Ilidži kod Sarajeva krenuli u izgradnju džamije, veliku darežljivost je pokazao Naser Kelmendi, glava albanske porodice koja se od dolaska u Sarajevo nakon rata često sukobljavala sa suparničkim klanovima. Kelmendi je 2003. i 2004. godine na Plandištu kupio dvije kuće. Kamen temeljac za džamiju u ovom naselju položen je u maju 2008. godine, a Kelmendi je među prvima donirao novac.

    Gradnjom džamije je rukovodio Nezim Halilović Muderis, zvaničnik Islamske zajednice. On nije želio govoriti o tome jer, kako je kazao, džamija nije službeno otvorena.

    Na internetskoj stranici Rijaseta piše da se džamija od 2010. godine koristi za obavljenje dnevnih molitvi i vjersku pouku djece. Medžlis Islamske zajednice u Sarajevu nije bio uključen u prikupljanje novca za gradnju, a sekretar ove institucije Esad Karahmet je kazao da je Kelmendi donaciju uplatio direktno firmi Rasno-Meka Company iz Sarajeva koja je gradila džamiju.

    „Mi nikada nismo ništa tražili od njega. Nismo mu dali zahvalnicu jer nismo s njim izravno komunicirali“, objasnio je Karahmet.

    Zamjenik direktora građevinske firme Esad Hasanović je kazao da je Kelmendi jedan od najvećih donatora džamije sa prilogom od oko 100.000 KM.

    Kelmendi je u maju 2013. godine uhapšen na Kosovu na osnovu Interpolove potjernice koju je za njim raspisao Sud BiH. Tužilaštvo BiH ga sumnjiči za likvidaciju Ramiza Delalića Ćele, vođu suparničkog klana u Sarajevu, i trgovinu drogom. Sud je blokirao njegove nekretnine u Sarajevu, uključujući i kuće na Plandištu. U zahtjevu za blokadu Tužilaštvo BiH je navelo da će tokom postupka protiv Kelmendija dokazati da je imovinu stekao trgujući drogom.

    U vrijeme kada je dao donaciju za izgradnju džamije, protiv ovog kosovskog Albanca i njegovih sinova vođeno je više istraga zbog ubistva, oružanih obračuna i nasilničkog ponašanja, a njegov polubrat i dvojica sinova bili su osuđeni za nezakonito posjedovanje oružja i nasilničko ponašanje.

    Rijeset Islamske zajednice u Sarajevu je u pisanom odgovoru novinarima naveo da ova vjerska zajednica nema instrumente za provjeru imovine donatora.

    Navode i da bi za Islamsku zajednicu bile neprihvatljive sve donacije osobe koja je imovinu stekla na nedozvoljen način, poput prodaje narkotika. Profesor islamskih nauka u Sarajevu Hilmo Neimarlija kaže da Islamska zajednica nema pravo da prihvata novac sumnjivog porijekla te da je dužna voditi računa o stavu javnosti na osnovu kojeg se može suditi o namjerama donatora. Prema njegovim riječima, starije generacije bosanskih muslimana bi uvijek izabrale da grade skromnu džamiju svojim novcem, umjesto neke veleljepne koju bi finansirali drugi, novcem sumnjivog porijekla. On pojašnjava da su nastupile promjene u društvu, jer su materijalni interesi prevagnuli u odnosu na univerzalne vrijednosti u koje, objašnjava on, spada i pošteno sticanje imovine.

    „Vjera koja se može prodati nije vjera“, kaže Neimarlija.

    (CIN, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

    Poveži preko diggfacebooktwittergoogledelicious

     
  • muras 17:33 on 18/10/2013 Permalink |  

    volim i ja vas ;) 

    volim i ja vas

     
  • zokster 15:03 on 18/10/2013 Permalink |  

    Dačića sumnjiče da je Šariću prao gaće 

     
    • milodan6 21:29 on 18/10/2013 Permalink | Log in to Reply

      Prao gaće? Ma jok. Naš vrli premijer nema mrlja u svojoj biografiji. Zoksteru, zlobniku jedan. Da bi popravio svoj kućni budžet on, znaš li ti Zorane, radi honorarno kao turistički vodič na KALEmegdanu.

      Like

  • instruktorx 14:47 on 18/10/2013 Permalink |  

    heklere u ruke i heklaj! 

    mora da škljocne

     

    http://istinomer.rs/izjava/ukinuti-daljinske-upravljace-hekleraj-u-ruke/

     
    • milodan6 21:38 on 18/10/2013 Permalink | Log in to Reply

      Kažu da se prilikom odlaska u Tavankut toliko raspričao sa Josipovićem o dinamici rešavanja hrvatsko-srpskih međusobica (verujem da podela BiH ovoga puta nije bila na dnevnom redu – to se rešava na tajnim sastancima) da su promašili raskrsnicu u Rumenci i umesto u Suboticu zaputuli se u Vukovar preko Karađorđeva. To su shvatili, promašivši Vukovar, tek u Antinu.

      Like

  • rave 14:27 on 18/10/2013 Permalink |
    Tags: , , , ,   

    VIKTOR IVANČIĆ: O USTAŠIJI 

    viktor ivancic

    Prozivkom Igora Mandića zbog nacionalne izdaje, Dražen Lalić nastavlja istu misiju s kojom se mučilo državno tužilaštvo sredinom devedesetih: pokušava osigurati antifašistički ugođaj za njegovanje profašističkih tekovina.

    Piše: Viktor Ivančić

    Prije nešto više od sedamnaest godina kolega Marinko Čulić i ja završili smo na sudu pod optužbom da tadašnjega nacionalnog vođu Franju Tuđmana uspoređujemo s fašističkim diktatorom Franciscom Francom. Državni odvjetnik smatrao je da takvom usporedbom drsko vrijeđamo i klevećemo hrvatskoga predsjednika, te se pozvao na paragraf zakona koji predviđa do tri godine zatvorske kazne za prekršitelje. Bizarni aspekt toga procesa – koji je, uzgred budi rečeno, okončan tako što je tužiočev štićenik blaženo preminuo u Gospodinu – proizlazio je iz činjenice da se sam Tuđman, izlažući svoju revizionističku tlapnju o „svehrvatskoj pomirbi“, u više navrata izravno pozivao na Franca, naglašavajući njegovu „hrabrost“, „mudrost“ i slične vrline. (More …)

     
  • zokster 11:45 on 18/10/2013 Permalink |  

    Srbija danas 

     
  • tezej 11:44 on 18/10/2013 Permalink |  

    Pripremile: e-Novine

    Levo krilo ima izuzetno zadovoljstvo da za 58. beogradski sajam knjiga najavi srpsko izdanje romana “Knjiga o Uni” Faruka Šehića, dobitnika nagrade “Meša Selimović” (2012) i Nagrade za književnost Evropske unije (2013).
    ———–

    Što mu to znači -srpsko izdanje ? Ili možda srbijansko ?Prijevod na srpski jezik?(Tobe jarabi).Srbijanski izdavač ? Izdavač iz Srbije na srpskom jeziku ? Ili izdavač iz Srbije na bosanskom jeziku ?

     
    • rave 14:41 on 18/10/2013 Permalink | Log in to Reply

      Je li to sportska redakcija B92?

      Like

    • fr33lancer@ja.ba 22:47 on 18/10/2013 Permalink | Log in to Reply

      “Radi se o izdavacu iz Srbije.
      bjelic Objavljeno: 18.10.2013 – 22:17”

      Ja’ i?

      Like

      • tezej 14:02 on 19/10/2013 Permalink | Log in to Reply

        E jes’ nam direktor pojasnio!
        Onako,sukladno svojoj erudiciji i obrazovanju.

        Like

      • ljudisustoka 18:31 on 19/10/2013 Permalink | Log in to Reply

        Elf, imao si priliku, sto je ne iskoristi? Tvoje objasnjenje susreta u Tuzli na promociji sa Perom i Jelicem je odvratno. (Povratak na e-novine sa sa novim nickom elvis-k).

        Like

        • fr33lancer@ja.ba 20:30 on 19/10/2013 Permalink

          Razumijem sto je odvratno, ali ja nisam @ikaic, da si dajem kredit i ulazim u javne polemike s ljudima koji imaju puno vise utakmica u nogama od mene, uglavnom za prave timove, ne bil’ se tako ogrebao za djelic njegove slave. Zapravo, ovo se odnosi na Lukovica, a zasto on sljepa Jelica – to samo on zna.

          Like

    • ljudisustoka 18:38 on 19/10/2013 Permalink | Log in to Reply

      Do tada elf bio bez zamjerke-TITO

      Like

    • fr33lancer@ja.ba 19:08 on 19/10/2013 Permalink | Log in to Reply

      Objasnjenje koje sam poslao ljudima do cijeg mi je misljenja stalo:

      “Sto se tice €-novina, tj. beskicmenjaka bjelica, s direktorom razmijenio par mejlova i iskreno se radovao susretu s njim u Tuzli, jer fakat nisam nikad imao priliku da ga upoznam, nit sam cuo za njega prije e-novina, iako sam u Beogradu prilicno domaci. Potpisao sam prvi mejl s “elfwise”, jer mu moje ime i prezime garant nista ne znace, a onda je jadnik napisao u komentarima kako sam mu poslao anonimne prijetnje. Poslije toga sam mu poslao mejl sa svim mojim podacima: ime, ime oca, adresa, JMBG, godiste, zvanje i zanimanje, a onda ponovio sve sto sam mu vec rekao. I ponovio najavu naseg susreta u Tuzli. Na osnovu ranije dostupnog, mislio sam da je on neki roker/kozmopolita, dok me me njegovi gipsani komentari nisu razuvjerili.

      Bitno mi je bilo samo da stanem pred njega i vidim da li ce imati obraza da mi u lice ponovi ono sto mi je na e-novinama pisao (u mejlu sam mu poslao spisak uvreda i napomenuo da ih ne zaboravi, jer ja sigurno necu). Naravno, prije toga bih ja njemu u lice ponovio sve sto sam mu na e-novinama pisao i jos dodao neke stvari.

      Onda sam otisao na promociju Perine knjige u Tuzli, u okviru koje je Petar odrzao prakticno apologetski govor o njihovoj mekoci prema SNS vladi i Vucicu (manje-vise: “znamo ko su i sta su oni, ali su nas Milosevic i DS razvalili, unistili, iscrpili, tako da je svaka promjena dobrodosla, a Vucic barem pokusava…” etc). I to mi je bilo razumljivo, realno i iskreno – od necega se mora zivjeti.

      Na kraju promocije pokusavao sam naci Jelica u publici i na kraju jedva ga, metodom eliminacije, prepoznao u starijem (od mene podosta) muskarcu, ciji me lik podsjetio na mog tetka iz Loznice, uz twist Gige Moravca iz “Boljeg zivota”. Tu me strefilo – koja sam bio budala sto trosim vrijeme i energiju na lika koji je ostario u “bjelica”. U ONO je on ostario!?

      Vrijedniji su polemike i vremena alkosi koji povazdan piju pred carsijskom radnjom u Gornjoj Tuzli…”

      Et

      Like

    • ljudisustoka 20:29 on 19/10/2013 Permalink | Log in to Reply

      “Onda sam otisao na promociju Perine knjige u Tuzli, u okviru koje je Petar odrzao prakticno apologetski govor o njihovoj mekoci prema SNS vladi i Vucicu (manje-vise: “znamo ko su i sta su oni, ali su nas Milosevic i DS razvalili, unistili, iscrpili, tako da je svaka promjena dobrodosla, a Vucic barem pokusava…” etc). I to mi je bilo razumljivo, realno i iskreno – od necega se mora zivjeti.”
      Elf nista licno ili slicno (apgrad) trebao si i sv. Petru reci. Jebo te Vucic, da te jebo

      Like

      • fr33lancer@ja.ba 20:38 on 19/10/2013 Permalink | Log in to Reply

        Vjerovatno jesam. Cinjenica da niko drugi od prisutnih, pozvaniji, vidjeniji i postovaniji, nije spomenuo Vucica i €-novine – trebala je biti dovoljna da me natjera na reakciju. Nisam i ne mogu sad znati na sta bi to sve ispalo. Ljudi iz Srbije, narocito oni “osvijeceni”, su ionako paranoicni cim predju Drinu – ocekuju da ce im se neko najebat matere, zbog stvari za koje bi oni sami sebi i svakom drugom jebali mater. Nisam i gotovo, ako sam zasr’o ima i da pojedem. Nece biti ni prvi ni posljednji put.

        Kako ce mi sahat i kusur Tome pomoci?!

        Like

      • ljudisustoka 20:51 on 19/10/2013 Permalink | Log in to Reply

        Ovaj iznad-Rave-Zokster-Milodan……..
        Elf nemoj se ljutiti, isti sam kao i ti. pljunuti. Ja licno ne znam kako bih se

        ponasao,

        Like

    • milodan6 23:44 on 19/10/2013 Permalink | Log in to Reply

      Ja se sećam jedne Jelićeve polemike sa izvesnim donatorom, čijeg se nicka ne sećam, koji je, kako bjelic reče, dao 100 kila para a uz to je bio izuzetno korektan prema e-novinama. Branislav ga je odjeb’o i čovek je otišao bez pozdrava. Šta hoću da kažem? U konkretnom slučaju radi se o domaćem (ne)vaspitanju, što će reći, da nema(ju) nikakvog poštovanja prema ljudima, koji su im, kada im je bilo najteže, svojim sredstvima pritekli u pomoć. To se donekle odnosi i na nas, bivše donatore, sa znatno skromnijim sredstvima. Pa soraja1 je iz Tuzle autobusom (kako ona reče diližansom) slala novac E-novinama da bi je na beskrupulozan način otkačili. To, po meni, govori o ljudima sa kojima smo proveli godine, deleći dobro i zlo i o mojim, neću u množini, VELIKIM ZABLUDAMA.

      Like

    • vodena 00:10 on 20/10/2013 Permalink | Log in to Reply

      “U konkretnom slučaju radi se o domaćem (ne)vaspitanju, što će reći, da nema(ju) nikakvog poštovanja prema ljudima,”
      Milodane,to se na lepom srpskom kaže ” ‘rani kuče da te ujede”….
      ja se sjećam onog bračnog para negdje u Francuskoj koji je u sopstvenom restoranu organizovao večere i sav prihod od tih zakuski su slali….i to je nešto što je poražavajuće…ne cjeniti u ljudima tu vrstu altruizma i solidarnosti……ne zaboravi da su sa e-novina izmaršikani i neki ljudi koji su im dali podršku za baner….

      Like

      • momir2 22:35 on 20/10/2013 Permalink | Log in to Reply

        Soraya, taj bracni par je organizovao vecere u svojem stanu (ne restoranu), za max 8 ljudi ili tako nesto, ali bi se potrudili oko menu-a i proslijedivali donacije …(evo zaboravljam nas jezik, znam da sam nesto pogresno napisao …)

        Like

    • milodan6 23:05 on 20/10/2013 Permalink | Log in to Reply

      Lepsa polovina tog bracnog para je pisala komentare pod nickom @decijidodatak i imao sam priliku da je upoznam na jednomm odlozenom rocistu na sudjenju po tuzbi Kusturice. Bio je i @rave. Tom prilikom je u bivsim prostorijama E-novina urucila prikupljeni novac, mislim da se radi o manjoj svoti koju su skupili na privatnim vecerama. To se desilo pre nesto vise od dve godine, u jesen 2011.

      Like

    • tezej 11:39 on 21/10/2013 Permalink | Log in to Reply

      “.Meni nikad ni nisu bili mnogo simpatični,gotovo uvijek je kvalitet komentara bio iznad nivoa teksta kojeg napiše radakcija.U principu ono što je vrijedilo,najčešće ni ne napiše ta redakcija,nego su to preuzeti tekstovi sa drugih portala,tako da se oni kite tuđim perjem. Način ophođenja im je vrlo vulgaran,kako u tekstovima,tako i sa čitaocima,naročito nakon banovanja,što meni liči na mrcvarenje leša,kada banovani nema priliku da se brani.Činjenica je da postoje likovi koji treba da budu kritikovani(Rajko Vasić,Vladimir Kecmanović),ali ono što rade e novine je krajnje primitivno i vulgarno.Meni naročito smeta što se jedan entitet naziva Šumska.Moji roditelji su porijeklom sa teritorije koje sa danas naziva Reublika Srpska,pa koliko god ne volim taj termin,opet ga prihvatam kao dejtonski potvrđen. Uočljiva je komercijalizacija te novine u cilju promoviranja knjige,koju je napisao vlasnik portala,pri tome ne uspijevajući prodati ni onoliko primjeraka knjige čak ni da pokrije troškove štampanja.Zalud podilaženje stanovnicima cijelog jednog grada u BiH u cilju dobivanja prestižne književne nagrade koju se dodjeljuje u tom gradu.Stalno se omalovažava religija,ali samo pravoslavna,a visoko se ulizuje npr.efendiji Zukorliću,od čijeg pomena imena se većini Bošnjaka u BiH okreće želudac. Uostalom nakon velike sječe bošnjačkih čitalaca koja se desila ljetos,kvalitet komentara je opao do neprepoznatljivosti.”

      Jedan banirani komentator, s kojim sam (na obostrano zadovoljstvo, nadam se), u kontaktu.

      Like

  • zokster 11:40 on 18/10/2013 Permalink |  

    Nove ekonomske mere 

     
  • zokster 11:36 on 18/10/2013 Permalink |  

    Đilas 

    djilas

     
    • milodan6 22:23 on 18/10/2013 Permalink | Log in to Reply

      Pa naravno da ne može motorka da upali kad’ su sipali šećer u rezervoar. Ko bi to mogao biti?

      Like

c
Compose new post
j
Next post/Next comment
k
Previous post/Previous comment
r
Reply
e
Edit
o
Show/Hide comments
t
Go to top
l
Go to login
h
Show/Hide help
shift + esc
Cancel
%d bloggers like this: