Nakon 22 godine: Šest sinova i muž majke Have Tatarević pronađeni u Tomašici!

Standard

tomasica_prijedor

Trebale su 22 godine da se sazna istina o sudbini muža i šest sinova majke Have Tatarević iz Zenova kod Prijedora. “Da mi je znati, ako su ubijeni, kako su to dželati učinli. Jesu li tada prizivali svoju majku, je li im pogled išao prema meni“.

Piše: Esad Kočan

Javili: Havi Tatarević pronašli šest sinova i muža u Tomašici kraj Prijedora, jednoj od šezdesetak masovnih grobnica u toj opštini. Senadu, najstarijem, bila trideset jedna a najmlađem, Nishadu, osamnaest. Upali srpski vitezovi u selo i sve odveli, bivalo to tako.

Majla Popara, moja Facebook prijateljica, napisala je povodom ove vijesti lucidan i obavezujući komentar . ”Nije majka Hava IZGUBILA sinove. Njoj su UBIJENI sinovi i muž… Ubice slobodno šetaju Havi ispred nosa…”

Ubice? Hava Tatarević je ranije u knjizi Saliha Smajlovića svjedočila da je njene sinove i muža ”izveo zet Milana Bajića iz Crne Gore”. Zvuči nekako – došao s druge planete.

Možda se neko sa strane čudi zašto crnogorska vlast ništa nije preduzela da otkrije ko je zet i provjeri što se to stvarno zbilo u prijedorskom selu 1992. Možda, ko zna, ništa nije znala ne samo o ovome već uopšte o masovnim zločinima po Bosni i učešću crnogorskih građana u njima. ”Monitor” je redovno pisao o stratištima, a Momir Bulatović i Milo Đukanović se uredno javno hvalili kako tu izdajničku novinu ne čitaju.

U brošurama u kojima su sakupljena svjedočenja žrtava u Hagu, često se pominju crnogroski ratnici i dobrovoljci, kao učesnici u zločinima, posebno masovnim silovanjima po Podrinju. Uzalud je bilo buditi crnogorske vođe. Nikad ništa. Nekih su se godina kitili savezništvom sa Karadžićem i Mladićem i RS kao krunom te ljubavi. Onda su zamukli.

Momira Bulatovića je stigla kletva: Milošević je bio njegov početak i njegov kraj. Đukanović je svu krivicu deportovao srpskom vođi. U Sarajevu ga dočekuju kao čudotvorca. Mala je vjerovatnoća da će ga u narednom susretu neko od bosanskih političara podsjetiti na sudbinu šest sinova i muža Have Tatarević. I mogućoj ulozi jednog zeta. Tako bi nekako bio narušen mir svijeta nagrađenih zločina.

Tomašica

Trebale su 22 godine da se sazna istina o sudbini muža i šest sinova majke Have Tatarević iz Zenova kod Prijedora. (Klix.ba)

Teška, preteška istina otkrivena je jučer nakon što su pristigli prvi DNK nalazi. Potvrđen je identitet Senada Tatarevića (1961), te jednog od njegove braće.

A pretpostavlja se da su u grobnici i Sejad (09.06.1963.), Nihad (24.06.1968.), Zilhad (20.10.1969.), Zijad (06.05.1972.) i Nishad (14.07.1974.). Zajedno sa njima je, kako se vjeruje, i njihov otac Muharem (25.05.1939.).

Pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) ubili su ih 23. jula 1992. godine nedaleko od kuće u Zecovima kod Prjedora. Najmlađi Nishad je u trenutku smrti imao 18 godina, a najstariji Senad 31 godinu. Tih dana pripadnici srpskih snaga su upali u selo i ubili su sve do kojih su došli, bez obzira na godine.

Majka Hava godinama je tražila kosti svoje djece i muža.

Šef područnog odjeljenja Instituta za nestale osobe BiH i supervizor forenzičkog tima na iskopavanju Tomašice, dr. Mujo Begić, potvrdio je za Klix.ba da su stigli prvi DNK nalazi za stradale iz porodice Tatarević.

“Tačno je, u Tomašici smo pronašli šest sinova i muža majke Have. Jučer smo dobili prve DNK nalaze za braću Tatarević. Mi smo dobili nalaz za Senada, koji je bio oženjen pa smo direktno dobili nalaz za njega, kao i za još jednog od braće Tatarević, a naknadno će biti utvrđeno i kojeg. No, vjerujem da su svi tu. To potvrđuju i nalazi s mjesta događaja. Narednih dana ćemo dobiti nalaze i za ostalu braću. Majka Hava će definitivno ove godine, na 22. godišnjicu velike tragedije, moći ukopati svoju djecu“, kazo je dr. Mujo Begić.

Naglasio je da su braća Tatarević i njihov otac bili na samom dnu drugog dijela iskopane grobnice, pa pretpostavlja da su ubijeni među prvim mještanima Zecova.

Rekli da ih vode u mesnicu

Kako saznajemo, majka Hava Tatarević se trenutno nalazi u Njemačkoj, a posredstvom kćerke koja živi u Australiji, dobila je vijest koju je iščekivala tako dugo. Begić se pita kako li će dočekati i “predeverati tešku istinu”.

“Javili smo da smo dobili prve nalaze i da vjerujemo u pronalazak i ostalih“, govori potreseni Begić.

Dr. Begić kaže da je ovo jedan od najpotresnijih slučajeva u njegovoj karijeri.

“Vjerujte nisam mogao sebi doći. Toliko me to potreslo. Sve vrijeme sam pod tim dojmom. To ljudski um ne može da dokuči. Šest sinova ti neko ubije…. A bili su ni krivi ni dužni. Majka ih je rađala skoro svake druge godine. A gotovo sve su ubili majki Havi. I ona ipak ima snage i kaže da je sretna jer joj je makar jedan sin ostao živ“, kaže Begić.

U knjizi novinara Saliha Smajlovića pod nazivom “Kad bi kosti mogle govoriti” zabilježena je ispovijest i majke Have. Posvjedočila je da je njene sinove i muža izveo zet Milana Bojića iz Crne Gore.

“Bili su zajedno sa drugima iz našeg naselja. Oni su ih pokupili i rekli da ih vode u mesnicu. Otada o njima nemam nikakvih tragova. Tražila sam da bilo šta čujem o njima i preko novina, ali uzalud. Obišla sam sve grobnice, prebirala rukama odjeću, dala krv na analizu radi identifikacije, ali od njih nikakvog traga nema. Dolazili su mi neki ljudi iz Haškog tribunala, tražili moju izjavu, spremna sam tamo ići i svjedočiti, ali od toga, izgleda, više ništa nema“, kazala je majka Hava, te dodala:

“Živim od muževljeve penzije od 150 KM. Bolesna sam. Od sinova nemam čak ni uspomena. Samo dva temelja njihovih srušenih kuća me podsjećaju na njih, pa ih čistim od korova, te se nadam da će se vratiti. Ali, kako vrijeme prolazi, nada za njihov povratak se sve više gasi. Molila sam i preklinjala sve one koji bi mi mogli bilo šta reći o njihovim sudbinama. Da mi je znati, ako su ubijeni, kako su to dželati učinli. Jesu li tada prizivali svoju majku, je li im pogled išao prema meni“.

Ne halalim ti, junače

Izvjesni Pero Rivić joj je rekao da je “vidio da su oni pobijeni dolje kod smeća, uz ovu stranu“.

“Vidio je ubijenog mog muža i jednog sina. Možda ih je vidio sve, ali neće da kaže. Da mi je naći njihove kosti, da ih metnem u mezar i da šta proučim”, rekla je Hava.

Iz masovne grobnice Tomašica do sada su otkriveni posmrtni ostaci 430 žrtava, od čega je 275 kompletnih tijela. Među tijelima su otkriveni muškarci raznih životnih dobi i žene.

Ovo je do sada najveća masovna grobnica u BiH. Naime, uz žrtve na Jakarinoj Kosi kod Prijedora, a koje su, kako je dokazano, prethodno bile ukopane u Tomašici, ovdje su bila sakrivena tijela više od 800 žrtava.

Na području Bosanske krajine do sada je otkrivena 131 masovna grobnica, do toga samo u Prijedoru i okolini 61 grobnica. Na području Prijedora bilo je 59 logora i drugih objekata za zatočenje. Utvrđeno je kako je na području Prijedora ubijeno oko 3.500 osoba mahom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Haški sud osudio je 16 bosanskih Srba na ukupno 230 godina zatvora za zločine počinjene na području Prijedora. U BiH se još traga za više od 8.000 osoba ubijenih tokom agresije na tu zemlju.

Sandžačka književnica Šefika Begović-Ličina posvetila je majci Havi priču pod naslovom: “Ne halalim ti, junače”.

Tacno.net.

2 thoughts on “Nakon 22 godine: Šest sinova i muž majke Have Tatarević pronađeni u Tomašici!

  1. A u Srbiji muk. Ali ne zbog tuge. Kao da se ništa nije desilo.

    Like

Comments are closed.