Pahomiju sedam godina zatvora zbog pedofilije!

Standard

vasilije i pahomije

Sud u Poljskoj proglasio je krivim rimokatoličkog sveštenika za seksualno zlostavljanje maloljetnih dječaka i osudio ga na sedam godina zatvora.

Sud u poljskom gradu Vroclavu zabranio je 44-godišnjem svešteniku da radi sa mladim ljudima do kraja života i naložio mu da se podvrgne psihološkim tretmanima.

Sveštenik je identifikovan samo kao Pavel K, u skladu sa poljskim zakonima o privatnosti.

On je uhapšen u decembru 2012. godine u hotelu u Vroclavu u kome se prijavio sa dječakom tinejdžerom, što je izazvalo sumnje hotelskih radnika.

Sudija Maciej Skornijak rekao je da je krivica Pavela K. nesumnjiva zbog svjedočenja velikog broja žrtava. Fotografije žrtava pronađene su na njegovom računaru.

MARŠ SOLIDARNOSTI: Ko su licemjeri među protestantima?

Standard
JeSuisCharlie
Objavljeno: 13.01.2015. – 11:40
Listu od 20 svjetskih lidera koji su marširali u Parizu, a koji nisu smjeli biti tamo, sastavio je Daniel Wickham, student London School of Economics. Na listi se nije našao Zlatko Lagumdžija, a Žurnal je spreman da ga uvrsti

Svjetske vođe su se okupile u Parizu kako bi obilježili ubistva uposlenika i policajaca u redakciji satiričnog magazina Charlie Hedbo i taoca ubijenih u košer supermarketu.
Francuski premijer je rekao da će ljudi “kriknuti ljubav prema slobodi”. I jesu – ljudi koji su marširali u Parizu izvikivali su liberté kao odgovor na ubistva karikaturista, poznatih po svojim provokativnim crtežima koji su ismijavali svakog, bez obzira na dobar ukus i pristojnost.
Ali, kako ističe Daniel Wicham, mnogi od 40 lidera koji su prisustvovali skupu u Parizu, nemaju najbolje dosijee kada je u pitanju zaštita principa slobode govora koji je brutalno napadnut prošle sedmice

Continue reading

PORIJEKLO NAŠIH VRSTA: Zločinci su ubijali, pobjednici krali, mediji lagali

Standard

Ratni zločinci odradili su posao ubijanja, tranzicioni pobjednici posao krađe, a mediji posao laganja, u ujedinjenom zločinačkom pothvatu. Tako su stvorene zajednice utemeljene na laži, krađi i ubijanju, na trostrukom utemeljujućem zločinu

PITANJA SU TEŠKA

Zašto naši narodi sa takvom strašću i postojanošću brane svoje zločince, otkud sav taj ponos zbog zločina počinjenih u njihovo ime?
Imaju li naše države drugoga posla nego da revidiraju, peglaju, retuširaju svoje male, beznačajne povijesti, koje su, kao i povijesti svih drugih država, zapravo povijesti zločina?
Zašto se ta činjenica uvijek interpretira kao povijest zločina učinjenih nad „nama“, ne povijest zločina koje smo počinili „mi“?
Čemu svo to insistiranje na vlastitim žrtvama, baš kao da je neko, nekada, svoje žrtve naplatio? Kao da se prinošenjem žrtava na oltar krvave istorije stiče neko dodatno pravo? Baš kao što prebrojavanje vlastitih žrtava vodi bilo čemu osim novim žrtvama?
Zašto su hrvatski navijači u Milanu pjevali ustaške pjesme i izazvali prekid meča italijanske i njihove fudbalske reprezentacije? Zašto se neko ponosi monstruoznostima koje su ustaše počinjele? Ko pri zdravoj svjesti želi prisvojiti užasno nasljeđe Jasenovca?
Otkud svi oni „Nož, žica, Srebrenica“, „Oj Pazaru, novi Vukovaru, oj Sjenice, nova Srebrenice“ transparenti na stadionima širom Srbije?
Otkud takozvanim intelektualnim elitama, konzerviranim u akademijama i na univerzitetima, energija za silne „naučne radove“ koji osporavaju ili barem relativizuju povijest zločina etničkih zajednica koje im plaćaju sinekuru?

Kako je došlo do prećutnog sporazuma elite i građana da je odbrana zločina baš ono zbog čega elitu plaćaju poreski obveznici?

Continue reading