Filip David: Uvredljivo je što je Vulin išao u Aušvic na komemoraciju

Standard

Dobitnik NIN-ove nagrade za književnost Filip David izjavio je da je za njega uvredljivo to stso je ministar Aleksandar Vulin išao u Aušvic na obeležavanje dana sećanja na holokaust kao šef delegacije Srbije, zbog svega što je taj političar radio devedesetih godina prošlog veka.

“To kažem s obzirom na njegovu biografiju i na ono što je pričao devedesetih godina. Sigurno je da je bilo ličnosti koje za koje je primerenije da nas tamo predstavljaju. Zašto ja ovo pričam. Naime, ovo je moja domovina, i ja želim da se njome ponosim,a ne da je se stidim”, rekao je David za Radioteleviziju Vojvodine. Continue reading

 rave utopia.

Hrvoje Šimičević: Predsjednik bez države

Standard

Foto: Hrvoje Šimičević<br>


Viktor Ivančić, novinar i pisac: Ne znam zbog čega bi Hrvatska trebala imati predsjednika države, figuru s ceremonijalnim ovlastima čiji je smisao da bude dvonožni simbol ionako šupljeg suvereniteta. Realno je to funkcija plišanoga mede, kojeg naviješ demokratskim ključem zato da besciljno luta rezidencijom, troši javne pare i povremeno pada ničice pred svjetskim moćnicima. Doduše, prije neku večer sam s prijateljima sjedio uz pivo, pa smo došli do zaključka kako bi, umjesto države bez predsjednika, još bolje bilo imati predsjednika bez države.

Continue reading

 rave utopia.

Druže Savo, ljubičice bela

Standard

Kad su današnji profesori srpskog jezika išli u školu pjevali su „Druže Tito, ljubičice bela“ a Maršalova slika je visjela iznad svake školske table. Danas iznad table visi slika školskog sveca Sv. Save.

Piše: Nenad Veličković

Podne, dan nakon Savindana. Profesor srpskog, praćen začuđenim pogledima kolega, s velikom slikom pod miškom umjesto dnevnika, napušta zbornicu i kreće na čas. Juče je sebi dao riječ, i danas će je održati. Trenutak kasnije ulazi u učionicu, klimne glavom, spusti sliku na katedru i zagleda u sliku Svetog Save, na zidu iznad školske ploče.

Kad sam ja išao u ovu gimnaziju, najzad progovori, leđima okrenut razredu, tu je stajala slika maršala Josipa Broza Tita. Sedeo sam tu gde vi sada sedite, i mislio kako je on najbolji i najpametniji čovek na svetu. Za njegov rođendan smo trčali okolo s palicom koja se zvala štafeta i pevali tupave pesme, na primer Druže Tito, ljubičice bela, imali smo u gimnaziji svečane akademije i nagrađivali smo najbolje đake.

U razredu je mrtva tišina. Profesor se okrene, klimne glavom, uzdahne, i nastavi.

Continue reading