opušteno: Poziv u NATO 1. decembra

Standard

milo-djukanovic12-foto-blic_origh

“Nikad nijesam bio veći optimista po pitanju dobijanja poziva. Ubijeđen sam da ćemo 1. decembra dobiti poziv u NATO, a 2. decembra smo spremni za izbore. Politička volja DPS-a je tu da idemo na izbore u skladu sa usvojenim zakonima. Nema prečeg interesa za državu od toga da nakon dobijanja poziva Crna Gora dobije kompetentnu i autorativnu vlast”, poručio je premijer.

Source: Đukanović: Poziv u NATO 1. decembra

Rusija otvoreno protiv NATO integracija Crne Gore

Da se podsjetimo…

Standard
  1. Slažem se sa akademikom Durakovićem da vehabizam /i njegove nevješto maskirane inačice/ u BiH treba istrijebiti. To “trijebljenje”, srećom, moguće je sprovesti tako da nikome dlaka s glave ne padne, a da sve “vjerske slobode” budu zagarantovane. Vehabije ili selafiti /kako god se zvali/ u svom esencijalnom sadržaju ne priznaju autoritet države BiH /niti bilo kakav drugi autoritet/, a niti njenu vjersku zajednicu baziranu na nauku koji se već vijekovima drži “srednjeg puta” i umjerenosti. Pripadnici radikalnog islama /koji sa islamom imaju veze tačno onoliko koliko Kristijan Golubović ima sa kvantnom fizikom/ neće stati. Njihov je cilj na valu socijalne nesigurnosti i bespespektivnosti doma, te eklatantno dvostrukih standarda svjetskih moćnika prema pojedinim kriznim područjima u svijetu, regrutirati nove pripadnike, mahom iz redova bivših heroinskih ovisnika, te neformiranih, povodljivih i duboko frustriranih ličnosti, te inih polupismenih marginalaca.
  2. Ex reis masno laže ili, u najboljem slučaju, vadi iz konteksta kada veli da nije dijelio muslimane na “stare i nove”. Pamtimo njegovo obraćanje u kojem je taj radikalni šljam nazvao “ponosnim Bošnjacima”, a čime je teško uvrijedio sve ostale, dakle ogromnu većinu pastve. Sve šta je za svoga mandata radio /srećom bivši/ reis išlo je u korist štete Bošnjaka generalno, jer, generalizacija od strane “dobronamjernih” nešto je na šta svaki Bošnjak /pa, da se ne zajebavamo i musliman, makar i samo “po imenu”/ mogao po defaultu računati i računa. Zato danas u svijetu ne postoji narod koji je pretrpio više zla od drugih pri čemu ga je manje nanio drugima, a da se toliko bespoštedno IZVINJAVA. I to kome… Nebitno.
  3. IZ je, u vrijeme Cerićeva mandata, blago rečeno, bila krajnje benevolentna prema militantnim bradonjama koji su upadali u džamije i iste “okupirali”. Strategija se sastojala u bahaćenju, prijetnjama i fizičkim nasrtajima na “loše muslimane”, a što je rezultiralo postepenim protjerivanjem/uzmicanjem domicilnih. Neshvatljivo je da, i pored svih tehničkih mogućnosti koje organima reda stoje na raspolaganju, opskurni portali poput “Glasa Ummeta” nesmetano djeluju i ispaljuju svoj arsenal mržnje i straha i pogoduju onima što samo čekaju priliku /a svaka je dobra, pa i tragedija u Parizu/ da se vaskrsnu stare huntigtonovske teze. O vrijeđanju inteligencije da i ne govorimo. Srećom, intelektualci u Evropi realnije i cjelovitije sagledavaju situaciju od ovdašnjih “selektivnih humanista”.
  4. Bezbjedonosne službe mogle su i morale više, uz input /neophodan/ IZ-a. Tu dolazimo do zaključka. “Istrebljenje” se postiže ekskomunikacijom, te kriminalizacijom, a zašta se materijala lako može pronaći u paralelnim školskim programima kojima se u pojedinim, hermetički zatvorenim i od države izoliranim zajednicama, vrši regrutacija radikala. Od najmlađeg uzrasta, pa nadalje.

 

A sad tekst iz maja ove godine…

Bivši reis napao akademika zbog vehabija

Zbog vehabizma prijeti međubošnjački sukob i opstanak BiH!
Ovaj javno izrečeni stav akademika Esada Durakovića iz Sarajeva razbjesnio je bivšeg reisa Mustafu Cerića pa mu je uputio žestoku kritiku. Bez dvojbe, ovaj sukob tek će izazvati polemike, po nekim i oštre polarizacije, između intelektualaca iz reda bošnjačkog naroda. O čemu se radi?

Međubošnjački sukob

Prof. dr. Esad Duraković slovi za jednog od vodećih orijentalista u Europi. Diplomirao je 1972. arapski jezik i književnost u Beogradu gdje je četiri godine kasnije magistrirao, a doktorirao je u Beogradu 1982. godine. Profesor je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, redoviti član Akademije nauka i umjetnosti BiH, od 2002. je dopisni član Arapske akademije znanosti u Damasku (Sirija). Dobitnik je brojnih nagrada, svojevremeno je njegov prijevod ’1001 noći’ proglašen kulturnim događajem u BiH i regiji. Islamska zajednica u BiH dodijelila mu je posebno priznanje za doprinos afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu.

Prije dva dana, on je otvoreno govorio o vehabizmu u BiH, podsjetivši da je na tu opasnost upozoravao godinama ranije. Uz ogradu da nema dokaza, izrazio je uvjerenje da je instaliranje vehabizma u BiH međunarodni projekt usmjeren protiv interesa Bošnjaka, a time i države BiH.

  • Bivši reis Cerić tetošio je te ljude i nazivao ih novim muslimanima. Znači jedan afirmativan kvalifaktiv. Ili, sjetimo se terorističkog napada na Policijsku postaju u Bugojnu, bivši reis je kazao da tu nema posla za Islamsku zajednicu u BiH, da Islamska zajednica neće intervenirati – kazao je Duraković prozvavši i službe sigurnosti zbog neadekvatnog reagiranja:
  • Neshvatljivo je da u državi može postojati neka enklava, selo, u koje ne mogu ući policijska tijela kada hoće. To znači i da sigurnosne službe prešutno to toleriraju i ne čine ono što bi morali.
  • Nužno je da Islamska zajednica djeluje na osvješćivanju tradicionalnih bh. muslimana, da ne iskazuje naklonjenost vehabijskoj zajednici i da ne dopušta da se regrutiraju nove vehabije. Kad proučite povijest vehabizmna, činjenica je da najveću prijetnju vehabije vide u muslimanima koji ne vjeruju na isti način kao oni. Idu na likvidacije, ratove i ekstremne akcije. Njima kršćani nisu problem – kazao je Durković i podvukao da je krajnji cilj cijelog projekta prikazati muslimane u BiH kao ekstremiste i da ‘ako se ne postignu odgovarajuće mjere, uđu u dramatičan sukob muslimana u BiH među sobom’.

Nepuna 24 sata kasnije, oglasio se bivši reis Mustafa Cerić i očitao lekciju akademiku Durakoviću kombiniranu s uvredama na njegov račun: Najprije treba reći da Duraković nije vehabija… on je bosanski musliman koji sada govori i prevodi na bosanski jezik ijekavskim narječjem nakon što je jedno vrijeme, dok studiraše u Beogradu, govorio srpski jezik ekavskog narječja.

Cerićeve pouke vehabijama

Potom Mustafa Cerić daje četiri, kako kaže, pouke za vehabije. U prvoj kaže: ako se inteligentni Duraković mogao vratiti s krivog puta na pravi u jeziku na bosanski način, onda se mogu i vehabije vratiti s krivog puta na pravi u vjeri na bosanski način. Njegova druga pouka vehabijama je da ‘ako pamet Durakovića kaže da vehabije u nas treba iskorijeniti radi opstanka Bošnjaka, onda tu već nema razgovora’.

  • Budući da Esad Duraković traži istrebljenje vehabija, on najbolje zna kako se to radi i zato bi ga trebalo zadužiti da u ime Bošnjaka to uradi – istrijebi vehabije sve do jednog bez milosti – tada će Bošnjaci biti mirni, sigurni, složni i ponosni na čelu s akademikom Durakovićem – treća je reisova pouka vehabijma. U četvrtoj kaže da u Bijeljini 1992. godine nije bilo nijednog vehabije, ali je Arkan poubijaao Bošnjake zato što su mu sličili na potencijalne vehabije, ‘dakle, u Bijeljini je uspješno završeno istrebljenje vehabija’.

Cerić dalje kaže da je Durković napustio Islamsku zajednicu, ‘odnosno rashodžio se’ da bi joj sada ‘mogao čitati moralne lekcije o lijepom ponašanju po beogradskom ili vlastitom kompleksaškom bontonu’.

  • Ja, Mustafa Cerić, sam taj bivši reis koji nikada i nigdje nije dijelio Bošnjake na ‘stare’ i ‘nove’ muslimane – stoji u odgovoru Durakoviću

Tužilaštvo: Napad u Sarajevu teroristički akt

Standard

Zamjenik ministra odbrane BiH Emir Suljagić poručio je da treba priznati kako BiH ima problem sa terorizmom. Iz Sipe je rečeno da je Enes Omeragić koji je ubio dvojicu vojnika, a zatim i sebe, bio pripadnik vjerskog radikalnog pokreta

Source: Tužilaštvo: Napad u Sarajevu teroristički akt

Pogled iz Banjaluke: Dok god postoji ovakva BiH i monstruozno stvorena RS u njoj, postojat će i zadah smrti!

Standard

autor

Piše: Srđan Šušnica
Autor je poznati banjalučki kulturolog i istraživač, a tekst je napisan za Helsinški kometit u Srbiji povodom 20 godina od potpisivanja mirovnog sporazuma u Dejtonu – i donosi razarajuće iskreni pogled na stanje u današnjoj BiH kroz prizmu stvaranja i postojanja Republike Srpske u njoj.

Dvadeset godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma lagano blijede sjećanja na sve monstruoznosti rata, beogradske agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. Po koji tužni jubilej, rad Haškog tribunala i svako malo neka novootkrivena masovna grobnica, su usamljeni podsjetnici tragedije koja je zadesilo bosansko-hercegovačko društvo i građane svih vjera i etnografija. Umjesto arhiviranog i objektivnog sjećanja na rat, umjesto jasno locirane političke odgovornosti za rat i genocid, elite u Bosni i Hercegovini zloupotrebljavaju žrtve rata za svoje sitnosopstveničke i dnevnopolitičke potrebe. Ili još gore za nastavak etno-homogenizirajućih i genocidnih politika koje su okupirale polovinu teritorije Bosne i Hercegovine i uspostavile RS kao legitimni politički cilj prošlog ili možda nekog sljedeće rata.
Dvadeset godina nakon rata mi ovdje još živimo sukob etno-nacionalnog i građansko identiteta. Građanima RS koji sebe percipiraju kao Srbi, u čije ime je beogradska elita 90tih provodila rat i istrebljenja komšija i sunarodnika druge vjere i identiteta, rat se još uvijek prikazuje kao „oslobodilačko-odbrambeni“ konflikt. Njihovo učešće u ratu se predstavlja kao junački čin borbe protiv „vjekovnih srpskih neprijatelja“. Kao samo još jedna epizoda u identitarnoj emancipaciji tzv. „srpske nacije“. Epizoda koja se zajedno sa temama „Jasenovca“, „ratova protiv Turaka“ ili „nacionalno ujedinjujućeg svetosavlja“, ugrađuje u vještački pop-mitološki konstrukt koji sve pravoslavne Bosance i Hercegovce automatski pretvara u pripadnike „stare srpske nacije“ ili „pan-srpstva“.

Continue reading

Miljenko Jergović: Bit će manje ratova kad se svijet složi da je uplakani muškarac lijep i plemenit

Standard
Sedamdeset pet godina dijeli dvojicu muškaraca koji plaču.

Na prvoj slici, koju je s proljeća 1940. snimio nepoznati fotograf, Jerome Barzetti, građanin Marseillea, suzama ispraća posljednje francuske jedinice koje se, nemoćne pred njemačkom invazijom, ukrcavaju na brodove i isplovljavaju prema Africi.

Na drugoj slici, koju je snimio fotograf AFP-a Loic Venance, nepoznati je mladić. On stoji ispred caffea “La Belle Equipe” (Prava raja, Dobra škvadra…), nekoliko sati nakon terorističkih napada u Parizu.

 

Continue reading