Frojd? Pitajte me nešto teže, naravno da znam:

Standard

FoNet-BABIÆ-IZJAVA

“Moglo bi da ih bude još toliko koliko ih ima zato što su ‘ljubav i rad temelji naše humanosti’ kako je rekao Frojd, nesvesno misleći i na našu Srbiju”, rekao je Nikolić.

 

Ohrabreni luđaci

Standard

 Accords_de_Dayton

Naime, od 1990-ih naovamo BiH je nalik na mračnu gotičku anarhičnu umobolnicu u kojoj su najprije najteži bolesnici preuzeli vlast, a onda – umjesto da liječe kolektivne i vlastite traume – stimulirali iluzije stanovnika BiH: analogno Lambovoj metodi, u kojoj je bolji sretan konj nego nesretan čovjek, u metodi ovdašnjih luđaka/psihijatara (ne govorimo samo o Karadžiću koji se savršeno uklapa u metaforu) bolji je glupak uvjeren u bezgrešno začeće i savršenstvo svoje nacije, nego zreo čovjek koji samokritično uči iz prošlosti i strpljivo gradi budućnost. A tamo gdje prevlada ludilo, kao kod nas, oni koji govore najveće ludosti imaju najveće šanse da budu vođe, intelektualci i umjetnici, a oni koji odstupaju od ludosti većine su „osim svita“, „nisu kako treba“, i „sramota su za obitelj i narod“. Za većinu su rezervirane ili uloge depresivnih pasivnih ili nasilnih bučnih i histeričnih pacijenata. U našem društvu „ludilo“ je zapravo „različitost“, ono je oprečno onome što bh. društvo smatra normalnim – jednoumlje krda na čelu s alfa mužjakom. U takvom društvu – ali svakako ne samo u njemu – postaje sve teže razaznati s koje strane zidova duševnih ustanova ima više mentalno bolesnih.

Autor: Marijan Oršolić

Ludilo treba shvatiti kao potencijalno stanje svakog čovjeka te kao bolest koja se može izliječiti samo reintegracijom u društvo, davanjem prilike da se obnove pokidane veze s drugim ljudima i društvom, da se ponovno reorganizira vlastiti svijet i um

Continue reading

Sudjenje pod vjerskim simbolom? 

Standard

edinsarcevic

Edin Šarčević  profesor na Pravnom fakultetu u Leipzigu, o reakcijama javnosti na odluku VSTV kaže: “Palo mi je u oči da su na jednoj strani mediji, a na drugoj učesnici u debati, posebno po internet-portalima, sporni zaključak VSTV-a reducirali na zabranu nošenja marame; zabrana pogađa muslimanke. To je netačno razumijevavanje stavova VSTV-a. Debata je, također, pokazala zavidan stepen neinformiranosti o sadržaju, o utemeljenosti i o pravnim dometima ovog zaključka, ali i o ljudskim pravima. Reakcija je u cjelini, prema mom mišljenju, zadobila forme, i tako se mora imenovati, hajke na VSTV. U njoj su učestvovali javni servisi, dnevne novine i niz osoba sa akademskim titulama i sa funkcijama koje podrazumijevaju odgovarajuću informiranost, ako ne pozitivno znanje. Pokazalo je da je najmanje stručnog znanja, čak je i jedna ombuds-žena sa svakom izgovorenom rečenicom u TV-emisiji dokumentirala deficite vlastitog obrazovanja i stručnosti. Iz svega se vidjelo do koje mjere je javni prostor otvoren diletantima i galamdžijama: nepripremljeni novinari, sagovornici s predrasudama i naoštreni vjernici čije frustracije pothranjuje nepravedan politički sistem, odlične su pretpostavke za nezasluženu hajku na VSTV.

View original post

Reblogged on WordPress.com

Source:  rave utopia

%d bloggers like this: