‘Potopila’ vlastitu državu u Haagu: ‘Srbija i JNA su se od ’81. godine pripremali za rat, Hrvati to nisu znali’

Standard
sonja biserko

Photo: Screenshoot youtube

“Srbija je oduvijek shvaćala Jugoslaviju kao Veliku Srbiju. Srbija je uvijek negirala prava i identitet Makedoncima, Hrvatima i drugima. Nije razumjela da su se ti narodi emancipirali i stvorili svoj identitet tijekom 20. stoljeća. Vlasti Srbije pripremale su scenarij za raspad Jugoslavije”, svjedočila je protiv svoje zemlje odvažna Sonja Biserko.

Objavljeno je svjedočenje Sonje Biserko, predsjednice Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, koju je u Haag, kao svjedoka, pozvao hrvatski pravni tim. Biserko je, unatoč javnim prijetnjama koje dolaze iz njene domovine, hrabro iznijela niz intrigantnih podataka koje Srbiji nikako ne idu u korist. Najviši sud UN je novinarima zabranio da njen iskaz objave prije jučerašnje kraja rasprave.

Evo što je na sudu o svemu onome što je prethodilo ratu kazala Sonja Biserko:

– Srbija je krajem 20. stoljeća počela provoditi devetnaestoljetni projekt jedinstva i ujedinjenja svih Srba, što nije odgovaralo “duhu vremena”, naročito poslije pada Berlinskog zida. Logika iza toga je da je Srbija oduvijek shvaćala Jugoslaviju kao Veliku Srbiju. Srbija je uvijek negirala prava i identitet Makedoncima, Hrvatima i drugima. Nije razumjela da su se ti narodi emancipirali i stvorili svoj identitet tijekom 20. stoljeća. To je bilo ključno za razumijevanje negiranja i nepriznavanja postojanja tih naroda koje je bilo vrlo prisutno u kampanji uoči rata – “Hrvati su Srbi, Muslimani su Srbi” i tako dalje. To je zaista devetnaestoljetna teorija nacija. Srpski nacionalni program odigrao je ključnu ulogu u tragičnom raspadu Jugoslavije. Od smrti Josipa Broza Tita, nijedna druga republika nije razmišljala o odvajanju i odlasku iz Jugoslavije. Vlasti Slobodana Miloševića, poslije pada Berlinskog zida, nastavile su križarski rat protiv Jugoslavije, uništavajući sve federalne institucije i stvarajući završni čin na koji je međunarodna zajednica prekasno reagirala – hrabro je istupila na sudu Biserko.
Amandmane na Ustav Srbije iz 1990, nazvala je “prvim secesionističkim dokumentom” u nekadašnjoj Jugoslaviji:
– Miloševiću je bio raščišćen put da nastavi svoju kampanju. Haaška konferencija (1991.) bila je posljednja šansa da Jugoslavija opstane u tadašnjem okviru, ali je, nažalost, Srbija odbila tu ponudu zato što je JNA već bila na njenoj strani, istakla je Biserko pred najvišim sudom UN. Prema njenim riječima, JNA je čitavo desetljeće prije toga bila podvrgnuta promjenama da bi je Srbi mogli kontrolirati.
– Vlasti Srbije pripremale su scenarij za raspad Jugoslavije – kazala je jasno Biserko čije izjave nikako nisu “legle” pravnom timu Srbije.

Njihov zastupnik, Novak Lukić, tražio je pojašnjenje ovih teza, i dobio sljedeći odgovor:

– Deset godina trajala je neka vrsta medijske pripreme, pogotovo od 1988. do 1991. kada je srpski narod kondicioniran za nešto što će doći, tako što se ponovo najavljivao genocid, prije svega u Hrvatskoj i BiH. Zapravo se inzistiralo na tezi da je srpski narod žrtva obje Jugoslavije, a ta kampanja pokazala je što se sprema. Taj pogled na krizu u bivšoj Jugoslaviji zaokružio je Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti, a zastupali su ga brojni akademici, kao i Srpski pokret obnove i Srpska radikalna stranka u svojim programima – pojasnila je Biserko.

Na zaključak Sonje Biserko o ključnoj ulozi vodstva Srbije u razbijanju Jugoslavije, odvjetnik Lukić uzvratio je pitanjem zna li ona tko je izgovorio rečenicu: “Mislim da sam obavio zadatak, Jugoslavije više nema.”
– Da, znam, to je rečenica koju je izgovorio Stjepan Mesić, koji je tada bio predsjednik Jugoslavije, ali koji zapravo nije bio predsednik Jugoslavije. Instalirala ga je međunarodna trojka i nije imao nikakvu kontrolu i ingerencije nad, recimo, JNA – bila je spremna svjedokinja koja se velikim dijelom u svom iskazu oslanjala na ulogu JNA:

– Savezna vojska je 1991. stala na srpsku stranu, de facto i javno. Našle su se vojska i Srbija na dvije točke – obrana socijalizma i recentralizacija Jugoslavije. Teritorijalna organizacija omogućila je da JNA bude upotrijebljena za ono što se dogodilo. Moji osobni stavovi proizlaze iz brojne literature koju sam pročitala, iz iskustva diplomate u jugoslovenskoj diplomaciji, iz rada ovih 25 godina, tjekom kojih sam se u velikoj mjeri bavila srpskim nacionalnim programom tj. srpskim nacionalizmom – zaključila je svjedočenje Sonja Biserko.

Autor: Snježana Vučković

Izbor poraženih

Standard

izbori srbija
Razgovori o tome da li apstinirati na izborima u nedelju, ponovo ubaciti beli glas ili podržati opoziciju – u suštini je razgovor na promašenu temu. Takav razgovor bi imao smisla da se bilo šta, u pogledu ponude političkih programa i ličnosti, promenilo od odlaska sa vlasti Borisa Tadića i prvog dolaska na vlast Aleksandra Vučića. Ovako, očigledno je da treba glasati protestno, poništavanjem glasačkog listića, ukoliko i dalje držimo do principa koji su formulisani mnogo pre 2012, kada je beli glas prvi put primećen u javnosti.  Continue reading

Emisija o žrtvovanju radnika RTS-a naprasno zamenjena specijalom “Ko je Vučić?”

Standard

vucic-hitler-790x423

TV Prva iznenada je danas povukla iz programa emisiju “Zašto ste ih žrtvovali?”, u kojoj novi svedoci, uključujući generale, govore o žrtvovanju radnika RTS-a tokom intervencije NATO 1999.

Umesto nje, sutra uveče u 10 na programu je specijalna emisija “Ko je Vučić?”.

I još nešto:

Danas je u Medija centru prikazan i dokumentarac “Žanka”, koji između ostalog govori o herojskoj borbi Žanke Stojanović za osnovna građanska prava u Srbiji: pravo na pristup sudu, pravo na pošteno suđenje, pravo na život.  Bio je jedan novinar, iz “Danasa”. Taj zanatski solidan dokumentarac, o ključnoj temi za današnju Srbiju, poslednjih meseci ćutke je odbijen na svakom festivalu kojem je ponuđen.

Continue reading

Vojska Srbije uklonila javne podatke u cilju zaštite generala Dikovića

Standard

Jedan od navoda tužbe za povredu ugleda i časti koju je načelnik Generalštaba Vojske Srbije(VS) Ljubiša Diković podneo protiv Fonda za humanitarno pravo (FHP) i njegove osnivačice Nataše Kandić pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu odnosi se na njegov položaj u Vojsci Jugoslavije (VJ) tokom 1994. i 1995. godine. U osporavanom delu Dosijea„Ljubiša Diković“ FHP-a navodi se da je u tom periodu general Diković bio komandant 16. graničnog bataljona VJ čiji su pripadnici u julu 1995. godine hapsili odbegle Bošnjake iz BiH i vraćali ih vojsci bosanskih Srba, nakon čega su neki od njih ubijeni. Diković je pred sudom tvrdio da je 28. jula 1994. godine naredbom načelnika Personalne uprave Generalštaba VJ razrešen dužnosti komandanta 16. graničnog bataljona VJ. Continue reading

Crkva može što vi ne možete i ne smijete – maltretirati i mrtve i žive

Standard
Piše: Boris Dežulović
 
Crkva može što vi ne možete i ne smijete - maltretirati i mrtve i žive

NESRETNI Leopold Mandić na Onome svijetu možda ima mira i sreće, ali na ovome baš i nema, piše Boris Dežulović za N1.

Katolički ekstremizam zavladao Hrvatskom, ovo su prijetnje smrću koje smo primili

Najprije su ga, dvadesetak godina nakon smrti, iskopali iz groba i odrezali mu desnu ruku, pa je raskomadali kako bi od nje napravili relikvije, a njegovo sitno, izmučeno tijelo potom izložili u staklenom kovčegu kao u akvariju. A onda, kao da mu to nije bilo dosta, pedesetak godina kasnije kovčeg poslali na turneju po Hrvatskoj i Sloveniji, da se ljudi poklone jednom izmrcvarenom ljudskom lešu bez ruke: zbilja, je li se itko u Državnom odvjetništvu sjetio članka 332. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, koji „onome tko iskopa, odnese, ošteti, uništi ili premjesti tijelo, ili dio tijela umrle osobe, ili tko oskvrne tijelo“, prijeti sa dvije godine zatvora?

Continue reading

Katolički ekstremizam zavladao Hrvatskom, ovo su prijetnje smrću koje je dobio portal Index.hr

Standard

Kao što je Rowan Atkinson jednom prilikom rekao, kritizirati nekog zbog rase ili nacije suludo je i besmisleno. Kritizirati njihovu vjeru je naše pravo. To je sloboda. Sloboda da kritizirate ideje, sve ideje, čak i ako je riječ o idejama do kojih vam je iskreno stalo

ISPRIČATI crni vic (crni humor preferiramo – ispričavamo se što naša zajebancija nije po općehrvatskom ukusu poput Škorinog K+ humora ili viceva o Slovencima) da biste ga par minuta kasnije u tančine morali objašnjavati svakoj osobi za stolom, spada u vjerojatno najgluplje stvari koje možete učiniti, a budući da se radi o prilično velikom stolu, radi se o i velikom i uzaludnom kretenluku.

Continue reading