Pokraj vode Drave ravna Podravina

Standard

Izvor fotografije: artapentruoamenisimpli.com
Podravska škola naivnog slikarstva prikazuje selo ne onakvim kakvim ga stranci vide nego onakvim kakvim ga domaći ljudi osjećaju, s mirisom rijeke, šuštanjem pšenice na vjetru, njihanjem šaša nad barom, zvonjavom dalekog crkvenog zvona i ljepotom leta ptica iznad oranice.
Podravina, regija u sjevernoistočnoj Hrvatskoj, uglavnom poznata po prehrambenom koncernu „Podravka“, rodni je kraj jedne od najemotivnijih i najljepših škola naivnog slikarstva.

Naivno slikarstvo po svom nazivu zvuči pežorativno. Pogrešno je vjerovanje kako većina naivnih slikara nema akademsko obrazovanje te zbog toga stvara naivnu umjetnost, iz neznanja. Naprotiv, naiva namjerno odbacuje „tri sveta pravila perspektive“ nastala još iz razdoblja renesanse:

  1. Smanjenje objekta proporcionalno rastojanju
  2. Zamućivanje boje s rastojanjem
  3. Smanjivanje preciznosti detalja s rastojanjem

Odbacivši ova „tri sveta pravila“, naivni slikari stvorili su potpuno drugačiju vrstu umjetnosti koja ne replicira realnost, ali nije niti nadrealna. Nadilazi ekspresionizam jer ne predstavlja niti umjetnikovuemociju, a nije niti impresionistička jer ne prikazuje efekt umjesto detalja.

Naivno slikarstvo donosi jednu sasvim posebnu predodžbu svijeta iz koje i dolazi naziv ovog pravca. Naivni umjetnici slikaju poput djece, slobodno, bez pravila i ograničenja, dovoljno realno da ne budu nadrealisti, a opet dovoljno slobodno da unose osjećaj.

Podravsku školu naivne umjetnosti pokrenuo je slikar Krsto Hegedušić kada je 1930-ih počeo s dva seljačka momka izrađivati serije slika. Ta dva seljaka postat će najveći umjetnici hrvatske naive, cijenjeni diljem Europe i svijeta – Ivan Generalić i Franjo Mraz. Malo selo Hlebine dat će jednu od najslavnijih škola svjetske naive.

Hlebinska škola Ivana Generalića i Franje Mraza istinska je škola naive budući da ova dva velikana nikada nisu dobila klasično umjetničko obrazovanje već su slikali vođeni osjećajima. Ivan Generalić najveći dio života bavio se i poljoprivredom paralelno uz slikarstvo.

Ono gdje su se Podravina i naiva savršeno prepleli jest upravo podravsko selo koje se ne može samo vidjeti nego se mora osjetiti, „udahnuti“. Naivna umjetnost selu podravine baš to pruža. Slike su prepune motiva života seljaka i svakodnevnih poslova sela. Prikazuju selo kroz sva godišnja doba. Opisuju ono staro selo, kakvo je u duši i ostalo. Daju nam slike gesta iz života seljaka i mnoštvo seljaku važnih domaćih životinja. Ali sve to na poseban, naivan način, s jasnim detaljima, samostalnim plohama boja uz jednostavne i čiste emocije, poput ljepote neba nad ravnicom.

Podravska naiva ne smanjujući veličinu s udaljenošću, ne zamućujući boju i ne smanjujući preciznost detalja udaljenošću prikazuje selo u svoj svojoj punini. Udaljena seoska crkva nije samo običan objekt u pozadini. Posvećeno joj je mjesto jednako kao i oranici u prvom planu. Bašta crkva središte je života u selu i zbog toga je važno tako detaljno je prikazati, iako je udaljena. Seljaci koji sijeku grane u šumi jednako su prikazani kao i njihove žene koje kupe granje u prvom planu.Težinu i važnost njihovog posla ne sakriva perspektiva slike. Sva lica na seoskom sajmu jednako su važna i jednako detaljno oslikana.

Podravska škola naivnog slikarstva prikazuje selo ne onakvim kakvim ga stranci vide nego onakvim kakvim ga domaći ljudi osjećaju, s mirisom rijeke, šuštanjem pšenice na vjetru, njihanjem šaša nad barom, zvonjavom dalekog crkvenog zvona i ljepotom leta ptica iznad oranice. To su slike dječje lakoće uživanja u prizoru, slike jednostavnih i lijepih emocija ali koje nekada jednakom lakoćom znaju prikazati i težinu života seljaka, onako kako to i sam seljak doživi, kao da je težina nebesa na njegovim plećima, a sva strava noći baš oko njega prepletena. Onako kako se dijete zna bojati svijeta, jednako kako i u njemu uživati.

Tmurna zimska neba i lijepe zlatne oranice podravske naive nisu onakvi kakvima ih vidimo kao odrasli, već onakvi kakvima smo ih gledali kao djeca. Starci su upravo onakvi kakve smo ih kao djeca vidjeli. Životinje su onakve kakvima im se djeca dive. Dvorišta su ona dvorišta kakvima smo ih zamišljali kada idemo baki i djedu.

Kao najljepšu prezentaciju podravske naive neko je uz pjesmu Ladarica otpjevanu kao uvodnu špicu serije „Gruntovčani“ poredao i najljepše radove Hlebinske škole, što možete pogledati ovdje:

Podravska naiva pruža nam priliku za bijeg od odrasle realnosti. Vraća nas u djetinjstvo kada je svijet bio velik, zanimljiv, neobičan i kada je svakim svojim dijelom postojanja okupirao našu pažnju. U ona doba kada smo vjerovali da baš mi i samo mi sve vidimo takvim lijepim, ljepšim nego što su drugi svjesni da jest. Kada je odlazak malo dalje od kuće bio poseban doživljaj, a gledanje u daljinu budilo maštu. Možda smo kao djeca ipak bili upravu?

Izvor fotografija: artapentruoamenisimpli.com

Autor: Dino Šakanović/Prometej.ba

Komentar

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.