• tezej 11:23 on 10/03/2017 Permalink Reply  

    Suad Beganović: Bakir Izetbegović, političar za podsmijeh

    S obzirom da odbacivanje revizije presude nije dovoljno gorivo za izbore koji dolaze 2018. godine očekivati je nove krize, nove svađe i nove ratove koji neće početi dok je kapitala koji je ostao van stranačkih džepova

     

    Da će zahtjev za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije pasti moglo se naslutiti već nakon prvih osvrta mnogih stručnjaka koji su primijetili velike manjkavosti, aljkavost i nerad institucija BiH kao i vodećih prvaka bošnjačkog naroda a koje su se odrazile i na proceduru podnošenja zahtjeva. Već saznanje da je Međunarodni sud pravde poslao tri odvojena pisma upućivalo je na neku neregularnost zbog čega je Sud sam odlučio ispitati izvore legitimnosti koji su prepoznati u izabranim predstavnicima sva tri konstitutivna naroda, a to su članovi Predsjedništva BiH. Od tog momenta tragikomedija institucija se pokazala u najboljem svjetlu, a kafanska logika politike je zamijenila onu protokolarnu, institucionalnu i koncenzusnu koju zahtijeva svaki sud, pa tako i Međunarodni sud pravde u Hagu.

    Svjesni činjenice da nisu uradili svoj posao, lideri, prevashodno se to odnosi na Bakira Izetbegovića, su počeli svoju sitnu igru. Ivanić je ustvrdio da mu je pismo otvarano, što nije nemoguć scenarij u cirkuskoj državi poput BiH. Nesumnjivo, Ivanić je želio i pojačati svoj oreol zaštitnika Srba i preuzeti ga od Dodika koji godinama suvereno nosi dijadem zaštitnika. Bakir Izetbegović je uporno ponavljao da regularnost nije upitna iako je bilo jasno da jedan ozbiljan sud poput Suda u Hagu ne šalje pisma bez dobrog razloga. Izetbegović je morao prije svih znati da Sud neće prihvatiti njegove argumente pa je vjerovati da se Izetbegović sve vrijeme, zapravo, i obraćao glasačkom tijelu i što duže zamajavao javnost da bi nakon odbacivanja zahtjeva od strane Suda sebe proglasio najvećom žrtvom. U priloge tome ide i pismo iz Haga koje se pojavilo u javnosti. U tom pismu, koje stiže od predsjednika suda Ronny Abrahama (Egipat), navodi se kako Sakib Softić još od maja 2016. godine nije agent BiH u navedenom slučaju. Bakir Izetbegović je to morao znati. Dalje u pismu stoji da Sud nije dobio ni odluku Predsjedništva BiH.

    Međunarodni sud pravde nesumnjivo neće pokretati nikakve revizije bez da dobije državne garancije za to, bez jasnog protokola i procedure. Čak i laičko oko će primijetiti da sastanak 50 glavešina koji je organizovao Bakir Izetbegović da bi legitimisao svoj politički potez nije institucionalno djelovanje i da jedna institucija koja se bavi najtežim međunarodnim parnicama neće primiti apelaciju, odnosno, zahtjev za reviziju zarad dobre volje. Takva aljkavost i sastančenje 5 do 12 pred tako bitnu stvar poput revizije pokazuje nezrelost i neznanje Bakira Izetbegovića. Međutim, postavlja se pitanje da li takav potez ima i neku drugu namjeru koja se tiče stjecanja bolje pregovaračke pozicije unutar vlastite stranke.

    Naime, današnja vijest o odbacivanju zahtjeva za reviziju za sve one koji su temeljnije pratili dešavanja oko revizije nije nikakva novost. O besmislenosti tog poteza pisao je i Refik Hodžić u tekstu Revizija koje nema. Tako se Bakir Izetbegović našao još jednom na gubitničkoj stolici iz koje ne ustaje još od apelacije Ustavnom sudu BiH, potom izvođenju oružanog puka od strane Mladena Ivanića, na šta Izetbegović nije imao nikav odgovor, pa sve do Čovićevog poigravanja oko federalizma na što Izetbegović također nije imao odgovor. Uz sve to, Izetbegović je pogubio konce i u vlastitoj stranci sa četiri disidenta da bi kruna rada ove stranke bila hapšenje Amira Zukića.

    Na posljednji šamar koji je dobio u svom slobodnom padu ka političkoj prošlosti Izetbegović je odlučio sazvati pres-konferenciju i pokušati spasiti vlastiti ugled, prije svega u očima vlastitih birača, dok je u Evropi taj ugled bespovratno izgubio pokazujući da ne zna kako funkcioniše međunarodni sud.

    Konferencija koju je održao Bakir Izetbegović može samo donijeti nove nedaće bošnjačkom narodu. Izetbegović, kao da je zaboravio važnost Suda, iznosi tvrdnju da je to politički motivirana odluka Suda u Hagu. Na taj način Izetbegović posredno dovodi u pitanje i ranije odluke onog drugog Suda (ICTY) koje su išle u korist Bošnjacima. Naime, samo zahvaljujući međunarodnim sudovima i njihovim odlukama (koje utječu i na EU parlament) Bošnjaci mogu koristiti i zalagati svoj simbolički kapital pred vratima Brisela. Bakir Izetbegović svojim nepromišljenim izjavama podriva integritet Suda koji je između ostalog donosio i oslobađajuće presude za optužene iz reda bošnjačkog naroda.

    Sud nije donio odluku kojom je ova materija regulisana. Sud nije donio odluku jer nije ni razmatrao slučaj. Sud je donio političku odluku i odigrao političku igru. Da se sud oslonio na vlastite dokumente, ne bi mogli osporiti mandat agenta Sakiba Softića. Tražili su od nas zajednički stav, znajući da takvog stava nema.

    Izetbegović u svom nastupu objašnjava Sudu da ne zna svoj posao i da će ih on podučiti kojom materijom(?) će regulisati zahtjeve i odluke, jer je očito u te stvari upućen. Potom nevješto preskače činjenicu da nijedan sud na svijetu ne razmatra zahtjeve koji dolaze sa sastanaka van institucija države, osim ukoliko to nije drugačije definisano ranije od prepoznatih institucija (General Assembly ili Security Council). Najžalosnija činjenica za sve građane BiH jeste posljednja rečenica. Naime, kako se drznuo Sud da traži zajednički stav iz cjelovite i nezavisne države Bosne i Hercegovine. Čak i spomenuti sukob interesa, na koji se poziva Izetbegović, se dokazuje pred sudom i za to treba biti spreman. Upravo u tome se pokazuje sva nemoć i nespremnost Bakira Izetbegovića kao lidera Bošnjaka, koji se često predstavlja vlasnikom evropskog puta BiH. Naime, Izetbegović nije ništa relevantniji u Evropi nego predstavnici druga dva naroda i ta logika je poznata i jasna već godinama, svima osim samom Izetbegoviću.

    Izetbegović dodaje i da je Sud zatvorio vrata pravdi. Međutim, upitno je da li je svjestan težine svojih riječi. Ukoliko Bakir Izetbegović vjeruje samom sebi tada bi trebao dići ruke od ovog Suda i potpisati smrtnu presudu Bošnjacima u evropskim krugovima. Međutim, skoro da nema nikakve sumnje kako iste riječi neće ponoviti pred evropskim zvaničnicima pa se ovo kockanje ponovo pokazuje kao amaterizam, iako potencijalno opasan i sa posljedicama, ali u konačnici amaterizam na djelu.

    Ova odluka će donekle smiriti političku krizu, ali ne znam kako će nadoknaditi nepravdu koja se Bošnjacima nanosi. Pola države je etnički očišćeno od Bošnjaka i sada se očekuje da se mi nekome izvinjavamo, da razmišljamo šta će biti sa mnom, s mojoj strankom. Baš me briga za moju političku karijeru. Duboko sam povrijeđen ovim.

    Moguće je da će odluka smiriti političku krizu u BiH. Međutim, isto tako Sud ne bi donosio ranije presude da mu je cilj smirivanje kriza. Sud se time ne bavi a potencijalno smirivanje je jedna od posljedica. Da je nepravda prema Bošnjacima počinjena dokazano je u mnogim slučajevima upravo pred međunarodnim sudovima a samo njihova presuda (poput i ove presude) se može računati kao validan dokument za budućnost i pred evropskim zvaničnicima od kojih ova država zavisi.

    Bakir Izetbegović političku miopiju dokazuje ponajviše narednom rečenicom. Naime, Sud ponovo nema nikakve veze sa izvinjavanjem i krajnje je nejasno kome se obraća Izetbegović u svojoj tužbalici. Da li je Sud tražio da se Izetbegović izvini? Da li je Sud tražio da se Bošnjaci izvine nekome i kome i kojim povodom? Možda je Izetbegović mislio o nekim drugim akterima, ali i dalje se takve ocjene bez konkretnih imena ne iznose pred medije u trenutku govora o reviziji i Sudu. Posebno je egoistično spominjanje njegove političke karijere i Stranke demokratske akcije i vlastitih osjećaja te manipulisanje emocijama i vlastitim emotivnim stanjima. Naime, Bakir Izetbegović zaboravlja da bi revizija i presuda trebale biti stvar svih Bošnjaka a ne politički interes SDA pa mu ni rečenica o nezainteresiranosti za vlastitu karijeru ne ide u korist. Dapače, cinična je i neuvjerljiva. Time je Bakir Izetbegović upotpunio svoj promašeni nastup na pres-konferenciji.

    Šlag na tortu je donio nastup u Dnevniku 2 FTV gdje je za bitnu stvar Bakir Izetbegović promaknuo vlastitu poziciju izjavom da je bitna emocija u mom narodu, što bi valjda trebalo biti utješno za sve Bošnjake nakon niza poraza koje je doživio Izetbegović u svega nekoliko posljednjih mjeseci. Također, Izetbegović bi trebao znati da je za opstanak Bošnjaka, kojem on ne doprinosi, bitniji hladan razum i racionalitet a gajenje narativa o emocionalnosti je posljednje što bi trebalo biti bitno lideru koji, navodno u ime naroda, vodi teške političke i diplomatske bitke.

    Ostaje tako upitnik koji će uskoro biti razjašnjen da li ovaj nastup, kao i strmoglavljanje pred Međunarodnim sudom, sa jasnim isticanjem samog sebe kao pojedinca te kao bošnjaka i političara, te isticanje vlastite stranke, ima za cilj homogenizaciju glasačkog tijela unutar stranke koja prolazi ozbiljnu krizu. Naime, samo u poziciji žrtve Izetbegović će lakše vladati Strankom demokratske akcije a dok traje priča o reviziji biće dovoljno prostora da se u sjeni rješavaju unutrašnji i kadrovski problemi SDA.

    Zanimljivo je i da Bakir Izetbegović oštrije napao Suljagića i Radončića, Bošnjake, nego Dragana Čovića koji je itekako više odgovoran za odbacivanje revizije.

    Da viktimološki diskurs zavlada pobrinut će se već mediji u nekoliko etapa. Oni radikalizirani poput Saffa će oplesti o povijesnoj nepravdi, lobijima, kršćanskoj Evropi dok će liberalniji okrenuti put zluradosti i pokvarenosti Srba i njihovih političara dok će se uloga Bakira Izetbegovića svesti na prevarenog Bošnjaka koji je imao najbolje namjere. S obzirom na dosadašnju praksu obavještajno-propagandne mašinerije vjerovati je da će HDZ i Dragan Čović proći opet najbolje u široj slici.

    S obzirom da odbacivanje revizije presude nije dovoljno gorivo za izbore koji dolaze 2018. godine očekivati je nove krize, nove svađe i nove ratove koji neće početi dok je kapitala koji je ostao van stranačkih đepova.

    (Suad Beganović, Prometej.ba)

     

    Advertisements
     

    Reply

    Required fields are marked *

c
Compose new post
j
Next post/Next comment
k
Previous post/Previous comment
r
Reply
e
Edit
o
Show/Hide comments
t
Go to top
l
Go to login
h
Show/Hide help
shift + esc
Cancel
%d bloggers like this: