Kurspahić: Trikovi iz knjige hitlerizma

Zloupotreba „patriotskog rječnika“ ustalila se kao najsigurniji način osvajanja i očuvanja vlasti, a bila je dominantna u uređivačkoj politici ratnohuškačkih medija

U najnovijoj epizodi američke humorističko-satirične emisije „Uživo saBillom Maherom“ voditelj – Maher – zasmijavao je publiku i goste u studiju nabrajajući navike novog američkog predsjednika po kojima ga podsjeća na diktatore iz „trećeg svijeta“: voli da stavlja svoje ime na zgrade, zapošljava članove uže porodice, drži masovne skupove, mrzi štampu, okrivljuje manjine … Jedan od gostiju, profesor istorije na prestižnom elitnom Yale Univerzitetu Timoti Snajder (Timothy Snyder), na to je unio notu krajnje ozbiljnosti u inače zabavan program: „Ja se ničemu od toga neću smijati!“, rekao je opominjući kako njega sve to više podsjeća na tridesete godine prošlog stoljeća.

„Izdvojiti grupu susjeda i građana i povezati ih s nekom globalnom prijetnjom – to podsjeća na tridesete: mi mislimo o Hitleru i Staljinu kao o superzlikovcima ali oni su mogli doći na vlast samo uz neku vrstu saglasnosti“, kaže Snyder. Hitler jeste izabran za kancelara Njemačke u januaru 1933., a Staljin je stekao apsolutno moć u Partiji eliminišući svakoga ko bi mu stao na put.

Snajder je autor knjige „O tiraniji: Dvadeset lekcija iz dvadesetog stoljeća“ čijem je naslovu – u sažetom pregledu tih lekcija na društvenim mrežama na Internetu – dodao i podnaslov „Kako preživjeti u Trampovoj Americi“.

Preporuke uglednog istoričara, iako u ovom slučaju fokusirane na „Trampovu Ameriku“, imaju univerzalnu, globalnu vrijednost, i u vrlo drastičnoj formi primjenjive su ne samo u Bosni i Hercegovini nego i državama koje su formalno dalje odmakle u tranziciji prema demokratiji. Navešću, u sažetom obliku, samo prvih pet od Snajderovih dvadeset preporuka.

Prva je: ne prihvataj poslušnost unaprijed jer nasilnici na vlasti računaju na tu „očekivanu poslušnost“ i to ubrzava širenje neslobode.

Druga: štiti institucije – sudove, medije, novine – jer se institucije ne mogu same braniti i one se ruše kao domino osim ako svaku branite od samog početka.

Treća: naglašavaj profesionalnu etiku jer teško je kršiti vladavinu prava bez učešća pravnika ili održavati namještene sudske procese bez sudija.

Četvrta: kad slušaš političare pripazi na njihovu upotrebu velikih riječi kao što su „terorizam“ i „ekstremizam“ ili fatalnih kakve su „izuzetak“ i „hitnost“ i usprotivi se patriotskom rječniku.

Peta: budi pribran kad se nezamislivo desi, recimo teroristički napad, podsjeti se da diktatori ili čekaju ili planiraju takve događaje da učvrste vlast – misli o paljevini Rajhstaga (Reichstag) – jer takvi događaji eliminišu opoziciju i to je najstariji trik u knjizi hitlerizma …

Očekivana poslušnost, urušavanje institucija, korumpirano pravosuđe, patriotski rječnik, proizvođenje kriza i napetosti da se učvrsti vlast – kako to sve poznato i bosanski, pa i šire – balkanski, zvuči.

U Bosni i Hercegovini – „poslušnost unaprijed“ osigurana je već prirodom sistema vladavine „konstitutivnih naroda“ u kojem ćete se ili uhvatiti u kolo nacionalizma ili ćete biti marginalizovani u javnosti koja je odavno izgubila nadu pa i izglednu ponudu za nešto bolje, a građanska neposlušnost i kritičnost biće izložene podsmijehu kakvom je bio izložen anegdotski slavni pisac u sarajevskoj kafani s pitanjem: „A napiše li ste štogod?“

O urušavanju institucija da se i ne govori. Čak i parlamenti i vlade, poslanici i ministri, uprave javnih preduzeća i obrazovne ustanove funkcionišu na daljinsko upravljanje partijskih centrala i bivaju blokirane kad god se to prohtije partijskim šefovima sve do omalovažavanja odluka i samog Ustavnog suda.

A profesionalna etika? Ideja vladavine prava zamućena je sve očevidnijim miješanjem vladajućih partija u „nezavisno pravosuđe“, hapšenjima i podizanjem pa odbacivanjem optužnica, u kojem onda javnosti ostaje gorak okus politički motivisanih progona i duboko podozrenje u bilo kakvu perspektivu uspostave zaista nezavisnog pravosuđa.

Zloupotreba „patriotskog rječnika“ ustalila se kao najsigurniji način osvajanja i očuvanja vlasti a bila je dominantna u uređivačkoj politici ratnohuškačkih medija kulminirajući u izjavi televizijske novinarke:

„Ponosna sam da lažem za svoju domovinu“.

Zapanjujuće je da se demokratska javnost u najmoćnijoj državi svijeta, sa najdužim periodom funkcionirajuće demokratije – bez ratova i pustošenja na njenoj teritoriji – u kritičkim viđenjima uglednog istoričara suočava sa istim izazovima i strahovima s kojima se nose balkanske „demokratije u pokušaju“.

Ali, treba zapaziti i bitnu razliku: u američkom slučaju, u lekcijama profesora Snajdera, riječ je o očuvanju institucija dok one kod nas nikada nisu ni uspostavljene. One su od početka postale plijen nacionalističkih oligarhija koje su – sa osloncem na te institucije – mogle da pustoše društvena dobra u korumpiranom procesu privatizacije, namještenim i štetnim ugovorima i imenovanjem najbližih srodnika i stranačkih lojalista na diplomatske i druge najunosnije javne funkcije. U američkom slučaju institucije jesu na udaru ali se pokazuju i kao najveća prepreka samovolji nove vlasti: sudije stavljaju van snage predsjedničke vanredne mjere, mediji predano istražuju veze i moguće unosne poslove najužeg predsjedničkog okruženja s Rusijom, Kongres – s republikanskom većinom – odbija njegov projekt zdravstvenog osiguranja. Humor i satira su dio tog pozitivnog odgovora kao što je i upozorenje na sličnosti s tridesetima poticaj na očuvanje i korištenje institucija i instrumenata demokratije.

Source: Kurspahić: Trikovi iz knjige hitlerizma

Advertisements