Neka Kolindu netko zamoli da nas više ne predstavlja u svijetu

 

NIKAD nemoj podcijeniti ambiciju provincijalnog duha. On zna što želi, najmanja odstupanja su nedopustiva, na staro se nikad ne vraća. Kad bi ljudi samo znali kroz što je sve ona prošla da bi postala to što jest, više bi je cijenili. Frizerka samo klima glavom i prijekorno cokće nad tolikom narodnom nezahvalnošću.

Piše: Nenad Bunjac

Ona je predsjednica Hrvatske i pozicionirat će Hrvatsku uz bok najvećim svjetskim silama. Amerikanci joj jedu iz ruke tretirajući je kao strateškog partnera zbog sad već mitskih „političkih veza koje je stekla kao glavna tajnica NATO-a“, skromno nadodaje. Štoviše, predsjednica Kitarović u nedavnom medijskom obraćanju tvrdi „kako Hrvatska stalno i aktivno sudjeluje u rješavanju najvećih svjetskih problema i predstavlja faktor stabilnosti u regiji“.

Frizerki drhti fen u ruci od straha da ne izazove globalni rat loše uvijenim pramenom. Nije bilo potrebno strahovati, za diplomatski urnebes i protokolarne incidente pobrinula se „kraljica svih Hrvata“, jedna i neponovljiva, Kolinda.

Nema Hrvata, nema junaka kao što je KGK

Kao što svi znate, predsjednica Kitarović u rijetko viđenom udvorničkom jurišu, iz trećeg protokolarnog reda koji joj po statusu pripada, damskim se laktarenjem i gerilskim prikradanjem postavila uz bok predsjednika SAD-a, Donalda Trumpa, prilikom održavanja sastanka NATO saveza, važno klimala glavom dok je govorio i u pauzama zadivljeno gledala u njega. Trump, stari motherfucker, nije niti trznuo na ženu u cajka crvenoj boji usko pripijene haljine koja je koketno treptala roletama od trepavica i vjerojatno pomislio da je hostesa.

Na kraju se ugurala u prvi red uzvanika prilikom službenog fotografiranja kao da je ravnopravni član summita, čim se „ona kučka od Merkelice pomakla“. Dakle, to je to famozno „svrstavanje Hrvatske uz bok najvećim svjetskim silama“?

Kakav nenadjebivi blam, kakvo epsko pomanjkanje stila i inteligencije.

Srećom, navikli smo na njene gafove

Na sreću, predsjednica Kitarović navikla nas je na brojne diplomatske gafove. Prilikom prvog službenog posjeta Njemačkoj stanoviti starčić koji se predstavljao kao predsjednik Bundestaga tapšao ju je po dupetu bez ikakve njene reakcije. Onda je kancelarki Merkel poručila da je organizacijski nesposobna pa osobno zavodila red na granici, grlila se sa slovenskim predsjednikom Pahorom i srpskim Vučićem, a da nitko ne zna zašto, osnovala nerealnu Višegradsku olupinu koju ne mogu pokrpati sve uspravnice, sastavnice i razdjelnice, šopingirala po Americi glumeći ozbiljnu političku turneju koja je okončala čuvenim selfijem pred Bijelom kućom, kadrovirala po veleposlanstvima po svojoj slobodnoj volji i uz brdo promašenih politički inicijativa, utukla u njih pozamašan proračunski iznos predviđen za Ured predsjednika.

Uz silne gafove na unutarnjoj političkoj sceni, gdje glumi obožavanu majku svih Hrvata poput Eve Peron, „ja sam jedna od vas“, bilo je samo pitanje trenutka kad će je najbolji kadrovi napustiti, a međunarodna scena izolirati. Skandal s Boljšoj teatrom ju je javno dotukao, a podržava je samo stari, dobri Jakov. Javna tajna je i da ju je premijer Plenković na preporuku diplomatskog kora „zamolio“ da se zadrži unutar svojih ovlasti, prepusti kreiranje vanjske politike njemu i MVP-a Davoru Ivi Stieru, preuzme protokolarne posjete te se posveti humanitarnim i društvenim pitanjima u Hrvatskoj.

Nije joj se dopalo izrečeno.

Kritike pripisuje „žutom tisku, neprijateljima Hrvatske i smutljivcima“

Svejedno, neko vrijeme je izdržala u svojoj novo skrojenoj koži, razgovarala ni o čemu s mađarskim predsjednikom, podržala STEM program, ugostila nogometnu reprezentaciju, posjetila Kuvajt i radila na tjelesnoj liniji. No, tad se dogodilo nekoliko ključnih stvari – Plenković je izgubio autoritet u stranci, stvorila se kriza vlasti, opet je dobila na političkoj važnosti i slijedio je susret s vodstvom SAD-a. Situacija kao stvorena da se vrati u sedlo i zauzme pozicije za koje misli da joj pripadaju.
Nažalost, svi smo vidjeli kako je završila ta utrka tovara.

Iskreno, mislim kako Hrvatska ima demokratski podkapacitiranu predsjednicu bez imalo dara za praktičnu politiku i osmišljavanje nacionalne strategije razvoja. Recimo, u Beogradu se održava najznačajniji gospodarsko-politički summit na kojemu će se dogovarati modeli poslovne suradnje s Kinom, koja namjerava uložiti nekoliko desetaka milijardi dolara kapitala u regiju, a Ured predsjednice ne samo da je odbio poziv za sudjelovanje, nego nije iskazao niti formalni interes.

Usto, iskazuje niz autokratskih odlika i psiholoških slabosti koje rezultiraju pogrešnim političkim odlukama i skandaloznim ponašanjem u javnosti. Što je najgore, ona uopće nije svjesna da griješi, već sve kritike pripisuje „žutom tisku, neprijateljima Hrvatske i smutljivcima“.

Na međunarodnom nas planu opasno sramoti, na tuzemnom podržava nazadne i ultrakonzervativne političke snage, pretvorila se u ozbiljno opterećenje hrvatskog političkog života.

Recite joj nježno, da se ne uzruja

Vjerojatno je prerano zatražiti impeachment ili razrješenje predsjednice zbog opće nesposobnosti, ali Ured predsjednice Kitarović treba shvatiti svoje ovlasti propisane Ustavom i pronaći mjeru dobrog ukusa i takta. Predsjedničino japajakanje i intenzivna želja da bude u centru pažnje neugodno podsjećaju na sve nedostatke hrvatske visoke politike.

Neka mirno dočeka kraj mandata i ne tumači više Hrvatsku svijetu, zamolite je nježno, da nam se ne uzruja i provali Putinu u Kremlj.

Index

 

Advertisements