Što je zajedničko hrvatskim desničarima i četnicima? Puno toga

 

“ON je bio diktator, samodržac i zločinac koji je donio veliko zlo hrvatskom narodu. Pa on je ubio više Hrvata nego itko i na to stalno moramo podsjećati naš narod. Čim mi dođemo na vlast, protjerat ćemo tog vampira s hrvatskih ulica, pa nek ide slobodno u Beograd i nek tamo počiva”, rekao je netko od govornika na skupu za uklanjanje imena Trga maršala Tita prije dva mjeseca, u publici su bile i istaknute ikone hrvatske desnice poput Željke Markić i Zlatka Hasanbegovića.

Osim što nije.

Autor gornjeg citata zapravo je Vojislav Šešelj. Naravno, citat smo donekle izmijenili, ali zbilja neznatno.

Evo i originala, bez modifikacija i prijevoda – znamo da razumijete.

“On je bio diktator, samodržac i zločinac koji je doneo veliko zlo srpskom narodu. Pa on je ubio više Srba nego Hitler i na to stalno moramo da podsećamo naš narod. Čim mi radikali dođemo na vlast, proteraćemo tog vampira s Dedinja, pa nek ide slobodno u Zagreb i nek počiva pored Stepinca”, rekao je nikad osuđeni ratni zločinac, ratni huškač i četnik Vojislav Šešelj pred mjesec dana za Kurir.

Od hrvatskih ekstremista Tita jedino više mrze srpski

Od hrvatskih desničara Josipa Broza Tita jedino više mrze srpski ekstremisti. Početkom devedesetih Vojislav Šešelj je čak šetao s glogovim kolcem prijeteći da će “vampiru Titu”, kako ga je zvao, probosti srce. Da stavite u zajedničku prostoriju hrvatskog i srpskog ekstremista, da ne kažemo ustašu i četnika, vrlo brzo bi se sporazumjeli. Ako se ne bi podsjetili na savezništvo u Drugom svjetskom ratu, onda bi barem mogli ogovarati Tita.

Šalu na stranu, hrvatski i srpski ekstremni desničari najbolji su dokaz kako su svi ekstremizmi, ma koliko na prvu bili usmjereni jedan protiv drugog, zapravo jako bliski. U Drugom svjetskom ratu ustaše i četnici su uredno surađivali, a znatnije su se sukobili tek pred kraj rata u od ustaša opjevanoj Bitci na Lijevča polju. Cijelo vrijeme do tada, a i kasnije u bijegu, ustaše i četnici su surađivali protiv zajedničkog neprijatelja – Tita i njegovih partizana.

Poslije rata, i jedna i druga poražena ideologija, svaka na svoj način su mrzili Tita. Hrvati koji su protivnici Broza su smatrali da je on uništio ideju o hrvatskoj državi te je bacio u okove srbofilne Jugoslavije. Usput je, tvrde oni, naredio genocid na Bleiburgu, odnosno na Križnom putu.

Srpski ekstremisti i desničari imaju Srijemski front. Oni tvrde da je Tito pred kraj rata, da bi kao Hrvat (i ustaša, kako ga mnogi i dalje zovu) učvrstio vlast u Srbiji, na desetke tisuća golobradih srpskih mladića poslao na Srijemski front, u borbu koja je mogla biti izbjegnuta. Srijemski front uspostavljen je pred sam kraj rata, kad su Nijemci bili u povlačenju. No, tvrdokorne borbe rezultirale su brojnim mrtvim partizanima, a to se, smatraju srpski ekstremisti, moglo i trebalo izbjeći. No, smatraju oni, Tito je to namjerno napravio kako bi pobio na desetke tisuća mladih Srba.Nekome sa strane teško je razlikovati hrvatskog i srpskog desničara

Primjera gdje se simpatizeri ustaškog i četničkog režima međusobno toliko nadopunjuju da bi neupućenom promatraču bilo nemoguće naći razliku zapravo je bezbroj.

No, ovdje je zanimljiv još jedan fenomen na kojeg će trebati odgovoriti sociolozi i povjesničari, ako već za njega odgovor nemaju hrvatski desničari. Naime, Franjo Tuđman, uvjereni antifašist i sudionik NOB-a, ikona je hrvatske desnice, barem velike većine. Tuđman je posljednjih pet-šest godina ustvari doživio totalni revival, a, osim dijela ekstremnih desničara, Tuđman je nedodirljiva ikona koja se štuje poput sveca. No, kad je riječ o Josipu Brozu, tu su Esih i Hasanbegović (koji se također stalno pozivaju na Tuđmana) puno bliži četniku Šešelju.

“Tito je bez dvojbe bio jedan od najvećih državnika Europe razdoblja Drugog svjetskog rata. Bio je komunist, marksist, ali je bio veoma pragmatičan političar i želio je ostvariti ravnopravnost hrvatskog naroda u sklopu Jugoslavije, a želio je isto tako da i ta Jugoslavija, ta njegova socijalistička Jugoslavija, bude ravnopravna u odnosu na Sovjetski savez odnosno na Staljina. Zasluge Tita su, što se hrvatskog naroda tiče, u tome što je on s antifašističkim pokretom doveo hrvatski narod na stranu pobjedničkih, demokratskih sila, antifašističke koalicije, što je omogućilo da se stvori federalna država Hrvatska i po Ustavu, od prvog Ustava 1945 do Ustava iz 1974., što je omogućilo da imamo i pravne osnove za samoodređenje i proglašenje samostalne Hrvatske. To su mu zasluge što se tiče što se tiče unutarnje politike. Zasluge u međunarodnoj politici su u tome da je pružio takav otpor Staljinu kad su zapadne sile bile gotovo bespomoćne u odnosu na taj komunistički blok, sovjetski blok, a i u odnosu na širenje komunizma u čitavome svijetu.

   Što je Tuđman govorio o Titu: “Jedan od najvećih državnika Europe”

Kad su hrvatski desničari Tuđmana zamijenili Šešeljem?

Negativno je što je bio komunista i što je bio odgovoran za uvođenje komunističkog režima, čak i za sve one zločine koje je taj komunistički režim činio, ne samo u ratno vrijeme nego i poslije rata. Što se tiče hrvatskog naroda, bez obzira je li naredio ili nije osobno naredio, a vjerojatno nije, ali snosi odgovornost i za tragediju hrvatskog naroda u Bleiburgu, zatim poslije rata za progone i Hrvata i nacionalno demokratskih elemenata u drugim zemljama. On je bio čovjek koji je, i kao komunist, uvijek ostao Hrvat, dokaz je da se u Zagrebu prijateljevao s hrvatskim književnikom Miroslavom Krležom, s kojim sam i ja bio prijatelj i koji je na kraju spasio mene od progona svog komunističkog režima”, govorio je Tuđman devedesetih. Iako je prvi hrvatski predsjednik kriv za popularizaciju ustaštva devedesetih, što se samo donekle može obrazložiti teškom ratnom situacijom u kojoj se zemlja našla, Tuđman nikada nije dovodio u pitanje tekovine NOB-a, Dan antifašističke borbe ili ulogu Tita u Drugom svjetskom ratu. Kao povjesničar, Tuđman je u kontekstu Tita spominjao gnjusne zločine koji su se zbilja dogodili i o kojima se ne smije šutjeti.

Dan antifašističke borbe prije nekoliko dana branila je i predsjednica Kolinda, koristeći Tuđmana kao svojevrsni štit, ali i dodavši da osobe koje su u komunizmu činile zločine, a koje nije imenovala, ne treba štovati.

Stoga, na kraju, valja postaviti jedno važno pitanje domaćoj desnoj i ekstremno desnoj sceni: Kad vam je točno bliži postao Vojislav Šešelj od Franje Tuđmana?

 

Index

Advertisements