PRIJE 25 GODINA U “KERATERMU” POČINJEN MONSTRUOZNI ZLOČIN: „Vidi budala balija – pobiše se“

 

Slikovni rezultat za KERATERM, FOTOGRAFIJE

 

Najveći zločin u Keratermu desio se 24. jula 1992. godine, kada je izvršen najbrutalniji masakr tokom postojanja ovog logora. Ispred sobe br. 3 postavljen je mitraljezi nakon što je soba bila puna, u nju je ubačen neki plin. Ne mogavši izdržati taj neprijatni miris, logoraši su pokušali srušiti vrata na što su srpski vojnici iz mitraljeza počeli pucati prema njima. Tako je taj dan ubijeno oko 200 logoraša.

Zločini u logoru “Keraterm” svake godine obilježavaju se na današnji datum kao podsjećanje na masakr koji se desio tog dana 1992. godine u sobi broj 3. Tu noć je ubijeno oko 200 logoraša i prema jednoj od presuda Haškog tribunala, to je bio jedan od najstravičnijih zločina počinjenih tokom minulog rata u Bosni i Hercegovini.

Najveći zločin u Keratermu desio se 24. jula 1992. godine, kada je izvršen najbrutalniji masakr tokom postojanja ovog logora. Ispred sobe br. 3 postavljen je mitraljezi nakon što je soba bila puna, u nju je ubačen neki plin. Ne mogavši izdržati taj neprijatni miris, logoraši su pokušali srušiti vrata na što su srpski vojnici iz mitraljeza počeli pucati prema njima. Tako je taj dan ubijeno oko 200 logoraša. Sutradan ujutro je na zidovima prostorije broj 3. po svuda bilo krvi. Tijela mrtvih i ranjenih ljudi bila su na gomilama. Stražari su otvorili vrata i rekli : „Vidi budala balija – pobiše se“. Kad je kamion sa tijelima ubijenih krenuo, vidjelo se kako iz njega curi krv. Prijedorski Srbi su sutradan šapatom po gradu komentarisali da se noć ranije desila „krvava noć Keraterma“.

 

Počinioci ubistva još uvijek na slobodi

 

Za zločine počinjene u logoru “Keraterm“ osuđeno je ukupno devet osoba, od kojih sedam u Haškom tribunalu i dvoje u Sudu BiH.

 

Predsjednik Regionalnog saveza Udruženja logoraša regije Banjaluka Mirsad Duratović kaže za Anadolu Agency da su presude donesene uglavnom za komandira logora i komandire smjena u “Keratermu”.

“To znači da su direktni izvršioci masakra u sobi broj 3, ali i drugih ubistava u “Keratermu“ još uvijek na slobodi. U narednom periodu očekujemo od Tužilaštva Bosne i Hercegovine da pokrene istražne radnje i podigne optužnice protiv direktnih izvršilaca zločina, koji su preživjelim logorašima dobro poznati”, rekao je Duratović.

 

On je istakao da je takođe bitna činjenica da su četvorica osuđenih u Hagu, uključujući tadašnjeg komandira u logoru “Keraterm“, priznala svoju krivicu, učešće i odgovornost za zločine, te dodao za Anadoliju da su u ovom logoru ubijena i trojica braće njegove majke.

 

Njegovati kulturu sjećanja

 

Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini rekao je danas u Prijedoru da se žrtve ne smiju nikad zaboraviti.

“Danas je jedan od mnogih tužnih dana u Bosni i Hercegovini. Obilježavamo godišnjicu kada je ubijeno oko dvjesto logoraša u jednoj noći. Ovo je mjesto bola i patnje, ali i ponosa zato što zločin ne smijemo zaboraviti, žrtve nećemo nikad zaboraviti. Danas pozivamo sve građane Bosne i Hercegovine na kulturu sjećanja, ona nam mora biti primarna, a kultura zaborava je nešto što moramo odstraniti. Sjećanje na žrtve i pažnja je ljepši i sigurniji život za generacije koje nisu zapamtile strahote rata“, rekao je Mešković.

 

Mlada umjetnica Anita Zečić postavila je juče u krugu “Keraterma” putujuću instalaciju “Prijedor 92”.

“Ova instalacija će biti postavljena širom svijeta a podsjeća na to šta se desilo u Prijedoru. Desio se genocid nad civilnim stanovništvom i to moramo prihvatiti. Spomenik je posvećen svim nevino stradalim žrtvama, visok je tri metra i širok šest, a posjedujemo i fotografije nevino ubijenih“, kaže Zečić.

 

Kroz logor “Keraterm” prošlo oko 3.000 ljudi

 

Posmrtni ostaci ubijenih u logoru „Keraterm“ ekshumirani su na lokalitetu Stari Kevljani, Jakarina Kosa i Tomašica.

Logor je formiran po nalogu Kriznog štaba opštine Prijedor, a za njegovo funkcionisanje je bilo zaduženo osoblje Centra javne bezbjednosti Prijedor i vojna policija iz Prijedora. Ubijeni i zatočeni u logoru “Keraterm” su uglavno bili žitelji Mataruškog brda, odnosno naselja na lijevoj obali rijeke Sane.

Najviše, odnosno 103 ubijena logoraša su iz sela Rakovčani, 79 je bilo iz Čarakova, a 76 sa Hambarina.

Logor “Keraterm” je za sada jedini obilježen sa spomen-pločom, kao podsjećanje i dokaz na počinjeni zločin 1992. godine. U periodu od maja do augusta 1992. godine kroz logor “Keraterm“ prošlo je oko 3.000 logoraša.

Istovremeno 371 logoraš nije preživio torture i mučenja. Samo u jednoj noći sa 23. na 24. juli 1992. godine brutalno je u sobi broj 3 likvidirano oko 200 logoraša.

 

Advertisements