Posted in Blog

REPORTAŽA KOJA SE PAMTI – BORIS DEŽULOVIĆ ušao je 1991. u okupirani Vukovar: Ti ćuti i ne pričaj s nikim. Samo gledaj i povraćaj…

Slobodna Dalmacija objavila je reportažu Borisa Dežulovića iz okupiranog Vukovara 1991. godine.

Piše: Boris Dežulović

Bio je Vukovar. Bio je grad. Imao je svoju Vuku i svoju obalu Dunava. Imao je svoje barokne palače i svoje trgove. Svoje ulice i mostove, drvorede i parkove. Imao je svoje dvorce i tvornice, predgrađa i nebodere. Imao je sedamsto godina i osamdeset tisuća stanovnika. Bio je Vukovar. Bio je grad.

Danas zapadnim Srijemom, pomiješan s jutarnjom maglom, pliva zadah deset dana starog leša grada na Vuki. Leži na kraju našeg svijeta, kao naneseno Dunavom, beživotno tijelo Vukovara. Hladna kišica ispire krv i smrad s njega. Ranjenog su ga silovali i masakrirali. Izvadili mu oči i razvalili utrobu. Ubijali ga polako, kuću po kuću, prozor po prozor, ciglu po ciglu.

Oderali mu asfaltnu kožu i zapalili ga. I vuku njegov izmrcvareni leš po novinama i pokazuju svijetu. A sakatim i ukočenim mrtvim tijelom Vukovara poput mušica i crva lunjaju danas vojnici i rezervisti, liječnici i promatrači, gladni psi i svinje, traktori i oklopni transporteri, jedan džip i jedan novinar… I tek pokoji sijedi Vukovarčanin koji je došao da potraži svoju kuću i obitelj, da identificira leš grada na dnu Panonskoga mora.

Gledaj i povraćaj

Continue reading “REPORTAŽA KOJA SE PAMTI – BORIS DEŽULOVIĆ ušao je 1991. u okupirani Vukovar: Ti ćuti i ne pričaj s nikim. Samo gledaj i povraćaj…”

Posted in Blog

Ima li Vukovara?

Dvadeset dvije godine kasnije, Vukovar je tek konzervirana ruševina grada iz devedeset prve, preparirani leš, odlagalište svijeća i vijenaca bez ijedne druge svrhe osim protokolarnog pijeteta i utjerivanja domoljublja u kosti, na koje se – u strahu od simboličke snage Grada Heroja – pristaje bez suvišnih potpitanja.

Piše: Boris Dežulović

U ono vrijeme, prije dvadesetak godina, među profesionalnim narikačama nad mrtvim tijelom ubijenoga Vukovara neobično je popularna bila zamisao da se njegove ruševine sačuvaju za buduće naraštaje, kao grad-muzej ili memorijalni park. Ukratko, da se Vukovar uredi kao vlastiti spomenik.

Ova bizarna ideja nije uopće dolazila s ruba, kao kuriozitet. Među onima što su je oduševljeno dijelili bili su i neki tada vrlo važni ljudi, profesori, akademici i takozvana domoljubna inteligencija, što se među sobom natjecala u ritualnom pijetetu za žrtvu Grada Heroja. Kako bi se to izvelo, nije do danas ostalo do kraja jasno, iako je stvar bila neobično jednostavna: sve u Vukovaru trebalo je ostaviti onako kako je bilo dan nakon što su “oslobodioci” smrtno ranjenom gradu ispalili tenkovski hitac u čelo.

Continue reading “Ima li Vukovara?”

Posted in Blog

Mladić pred sudom iz dosade lista novine, zlobno se krevelji, nikada nije pokazao znak žaljenja

Pred izricanje kazne ‘krvniku Balkana’

Mladić pred sudom iz dosade lista novine, zlobno se krevelji, nikada nije pokazao znak žaljenja
Izricanjem presude Ratku Mladiću u srijedu, 22. novembra, Haški tribunal za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije okončat će svoj rad.

U članku njemačke novinske agencije dpa pod naslovom “Ratko Mladić – Nepopravljivi krvnik Balkana” piše se o 75-godišnjem Ratku Mladiću, kojem se trenutno sudi za najveći zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. O njemu se piše kao o čovjeku koji ne poštuje Haški tribunal i u svojoj domovini još uvijek važi kao heroj.

– Na vrhuncu svoje vojne moći, ovaj bosansko-srpski general zauzima Srebrenicu, zaštićenu zonu UN-a na istoku Bosne. Plavi šljemovi UN-a nisu pružili nikakav otpor – stoji u članku, nakon čega se opisuju “slavne” fotografije generala u vojnoj uniformi na kojima on djeci poklanja čokolade i smiruje uplakane žene.

Continue reading “Mladić pred sudom iz dosade lista novine, zlobno se krevelji, nikada nije pokazao znak žaljenja”