JEDNOM KADA UMRE IGOR MANDIĆ, BIT ĆE VEĆ KASNO Koliko je puta psovkom ispraćen iz hrvatske književnosti, i koliko je puta njegov ispraćaj prešućen? 

Jednom kada umre Igor Mandić, bit će već kasno. Ako netko poslije bude istraživao tko je bio i čime se bavio taj čovjek, o čemu je, kad i koliko pisao taj pisac, bit će primoran da započne od kraja i od načina na koji se zemlja u kojoj se rodio i odživi o svoj život opraštala od njega.

Piše: Miljenko Jergović

Ne mislimo na sprovod i na počasti što će uslijediti nakon što se tabloidima, web toaletoidima, te crkvenim i televizijskim propovjedaonicama proširi vijest o njegovoj smrti – tu i ne očekujemo orgijastične nasrtaje na zemne ostatke budućega pokojnika kakvi su masovno nastupili po smrti Slavka Goldsteina; Mandić, ipak, nije Židov, pa da pseudokršćansko slavlje bude baš takvo i toliko – nego je riječ o tome kako se Igora Mandića tretiralo u posljednjih dvadesetak godina njegova života, i kako ga se, na početku svih naviještenih krajeva, tretira u času dok nastaje ova priča, a Mandić je još uvijek živ.

(More …)

Advertisements