Slom koji na otvorenoj sceni ovih dana doživljuje politika HDZ-a BiH – oličen u histeričnim ispadima Dragana Čovića – nije nešto što bi ikoga trebalo iznenađivati. Neminovnost takvoga sloma upisana je već u samoj genezi, stranačko-ideološkoj koncepciji, te historiji i praksi bosanskohercegovačkoga HDZ-a. Neću to ovdje razlagati, jer sam u zadnjih četvrt stoljeća, i malo duže (od samoga osnutka te stranke 1990. godine), o tomu ispisao i objavio na desetke tekstova, stotine stranica, nekoliko knjiga… Čovićeva politička histerija prouzročena je očiglednim krahom vlastite politike i gubljenjem posljednje stope manevarskoga prostora za njezino ostvarenje, pa kada on danas poseže za „argumentom“ da bi „građanska država“ u Bosni i Hercegovini značila „islamsku državu“, te da će on „mobilizirati hrvatski narod“, to samo dodatno osvjetljuje poraznu istinu da ni HDZ ni on kao jedan u nizu njezinih autokratskih gazda nikada i nisu imali autohtonu i prospektivnu politiku, istinski ukotvljenu i promišljenu iz perspektive Bosne i Hercegovine i hrvatskoga naroda u njoj.

Continue reading →