Posted in Blog

Hitleraj

 

Joseph Goebbels, ministar narodne prosvjete i propagande u nacističkoj Njemačkoj, znao je pokazivati više skrupula od svojih današnjih sljedbenika u Kaštelima. Prilikom mobiliziranja ‘mladih snaga’ za obrede javnoga spaljivanja knjiga što su bile ‘protivne njemačkom duhu’, te ih je valjalo uništiti vatrenom snagom uvjerenja, fokusirao se uglavnom na studente, a ne na pučkoškolce i djecu predškolskoga uzrasta.

Piše: Viktor Ivančić

Tada, točno u ponoć 10. svibnja 1933., roditeljski šireći ruke prema masi koja je bujala i grijala se uz golemu lomaču s knjigama, poručio je da je napokon ‘došao kraj razdoblju egzaltiranog židovskog intelektualizma’ i da je ‘provala njemačke revolucije oslobodila put njemačkom biću’. ‘Dobro činite što u ovim ponoćnim satima predajete plamenu zloduh prošlosti’, poučio ih je. ‘To je snažan, velik i simboličan čin, čin koji treba čitavom svijetu dokazati: ovdje u zemlju propada duhovna obnova Oktobarske revolucije. Iz ovih će se ruševina pobjedonosno uzdići Feniks jednog novog duha…’

A taj novi duh što se u vidu Feniksa uzdigao iz pepela spaljene literature sijevnuo je u euforičnome finalu Goebbelsova govora: ‘Reich i nacija i naš Führer Adolf Hitler! Heil! Heil! Heil!’ Uz ovacije svjetine, limena glazba je tada intonirala koračnicu ‘Narode na oružje!’… U znak posvete toj prekrasnoj majskoj noći, kada je Führerova politička banda spektakularnim autodafeom proslavljala netom izvojevanu izbornu pobjedu i navješćivala novo doba, Ernst Bertram, kelnski profesor povijesti književnosti, spjevao je poemu pod naslovom ‘Slavlje mladeži’ u koju su se smjestili i stihovi: Odbacite sve što vas zbunjuje, / prokunite sve što vas zavodi! / Sve što ne raste iz čistog htijenja, / U plamen sa svime što vam prijeti!

Continue reading “Hitleraj”