Updates from February, 2018 Toggle Comment Threads | Keyboard Shortcuts

  • milodan6 23:47 on 21/02/2018 Permalink |  

    Na teren izlaze Partizanovi igrači… a evo i naših (2)

    Advertisements
     
  • tezej 11:36 on 21/02/2018 Permalink |  

    RASULO BAKIROVE SDA 

    RASULO BAKIROVE SDA

     

    Taj scenario u kojem danas Izetbegoviću najodaniji klanovski partneri traže njegovu političku glavu je gotovo izvjestan. Onog časa kad izgube sve privilegije koje im daje vlast, kad padnu s vlastodržačkog trona u egzistencijalnu strepnju za sve što su učinili dok su vladali, ti će klanovski partneri tada potražiti krivca u vođi. Bit će to boj očajnika koji su do jučer vladali životima masa. Kraj dinastije Izetbegovića, jer je sin prokockao čitav očev simbolički kapital, kako što to čine obične kafanske protuhe ponesene svojom strašću.

    Ni jedna politička partija nije se tako snažno rasula iznutra kao SDA pod vodstvom Bakira Izetbegovića. Razlozi tom procesu nisu sadržani samo u vođi, njegovoj nesposobnosti, očigledom odsustvu elementarne političke inteligencije, sklonosti da otvara čitav niz nepotrebnih sukoba u kojima trpi poraz za porazom, autokratskom načinu vođenja stranke ili otvorenom nepotizmu i klanovskom upravljanu i strankom i državnim organima, nego i u samoj stranci, tj. u načinu na koji je njegov otac, kao osnivač i prvi vođa stranke, poimao politiku i obnašanje vlasti. Naime, Alija Izetbegović zbog vrste svoje političke inteligencije, obrazovanosti i umijeću da se masama predstavi kao neko po svemu njihov, nije SDA profilirao kao političku organizaciju, već kao nacionalno-vjerski pokret. Iz toga je i proizašla strukturna mana njegove vlasti – on je želio biti harizmatski nacionalni vođa, a ne politički lider odan demokratskim uzusima i poštivanju demokratskih procedura u upravljanju državnim organima. Zato SDA, osim za Tihićevog vođenja stranke, nije bila partija institucionalnog i sistemskog organiziranja države, već onog klanovskog. Alija se, kako su primjećivali kritičari njegove politike, okruživao odanim kadrovima iz mladomuslimanskog kruga ljudi i njihovim potomcima, a Bakir sebi odanim pragmatičarima i udvoricama koji politiku doživljavaju isključivo kao sredstvo za ostvarivanje ličnih interesa. Alija je islam pretvarao u svoju političku ideologiju, a Bakir je od islama načinio političku zastavu, dakle, puku masku iza koje se krije nemoć da se profilira moderna konzervativna nacionalna ideologija. Otac je u Turskoj vidio saveznika u borbi za bošnjačke interese, a sin u njoj vidi zemlju u kojoj stoluje njegov lični sultan Erdogan, kojeg je proglasio za  bošnjačkog vođu. Otud je pod Bakirovim vodstvom proistekla kapilarna nedržavotvornost SDA i nemoć da se u njoj ostvari viziju multietničke organizacije države na sekularnim osnovama.

    (More …)

     
  • tezej 09:53 on 21/02/2018 Permalink |  

    Ekstremisti – produžena ruka vlasti 

    Da li se vi, dobri moji sugrađani, pitate: čemo ove ekstremističke organizacije i pokreti u zemlji Srbiji? Šta one i koga predstavljaju? Verujem da bi svaka građanka i svaki građanin osudila ili osudio onaj skorašnji skup neonacista koji su se okupili kako bi podržali Nedića i pri tome „pozdravljali“ javnost nacističkim pozdravom: Zieg heil! Dobro, možda oni i ne bi dizali desnicu ruku i pozdravljali u duhu nacističkih jurišnika, da nije bilo okupljenih antifašista koji su ih očigledno isprovocirali svojim postojanjem, ali, eto, došli su i ovi „levi ekstremisti“, pa su ekstremni desničari konačno dobili priliku da malo vežbaju svoj omiljeni pozdrav.

    Piše: Zlatko Jelisavac

    Ali, problem i nije u tome što se grupa desničarskih radikala okupila u Beogradu, pa čak nije ni problem ni to zbog čega su se oni okupili; ono što je problematično jeste odnos države i građana prema ovakvim pojavama… Čudno, ali istinito, država i njene institucije koje bi morale da odgovore – ćute ili se kriju iza „demokratskih vrednosti“, jer svi imaju pravo na slobodno izražavanje, a ovaj se, onda, duh lošeg defetizma prenosi i na građane, koji i onako imaju grdne probleme sa surovom svakodnevnicom u kojoj pokušavaju da prežive.

    (More …)

     
  • tezej 09:43 on 21/02/2018 Permalink |  

    Što se dogodi kad Dragan Čović dođe u pakao? 

    Došao Dragan Č. u pakao. U paklu kao u paklu: red motike, pa degenek; red kamenoloma pa degenek i tako dalje.

    Dosadilo Draganu pa zatražio pet minuta pauze.
    Dobije on svoju pauzu i bace ga u neki ćošak i dadnu mu novine da se kao relaksira.

    Otvori Dragan novine, kad tamo u novinama slike proljeća u paklu. Prema novinama, u paklu je kao u raju: sve fino, krasno i ušminkano, Sunce, behari… Ljudi su sretni i zadovoljni. Sve savršeno.

    Povika Dragan šokirano: “Šta je ovo? Šta nam svašta radite, a vidi ovdje slika u novinama! Ovo nema veze sa stvarnošću!”

    Kaže njemu Lucifer: “E moj Dragane, pa imamo i mi svoj Večernji list.

     

    (Neznase.ba)

     
  • darija s. radakovic 08:17 on 21/02/2018 Permalink |
    Tags:   

    Jordan Peterson: People Who Still Celebrate Lenin 

     
c
Compose new post
j
Next post/Next comment
k
Previous post/Previous comment
r
Reply
e
Edit
o
Show/Hide comments
t
Go to top
l
Go to login
h
Show/Hide help
shift + esc
Cancel
%d bloggers like this: