Kako su Srbi protjerali Srbe iz Sarajeva

Standard

Ovih dana u entitetu Republika Srpska obilježava se 22 godine od egzodusa sarajevskih Srba. Organizuju se parastosi, ljudi se sakupljaju i pričaju o svojim mukama. Zaista, zaista, grozomorno je to vrijeme bilo. Taj mart 1996. godine kada je preko 120.000 Srba napustilo Sarajevo.

Piše: Dragan Bursać

Mistični arhitekta egzodusa i kuća u Zabrđu

Samo malo, prekinuće tok misli neko sklon matematici i povijesti. I to sa pravom. Kako je moguće da se egzodus desio nakon rata i to 1996. godine? I ko stoji iza najvećeg protjerivanja srpskog življa u Bosni i Hercegovini?

E, vidite, te podatke nećete naći u oficijelnim medijima manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Naćete sve opskurne informacije o npr. sastanku političkog rukovodstva RS-a, sa političarima nepriznate proruske enklave Abhazije. Naći ćete lažnu vijest o medvjedu koji šeta po lokalnim putevima, ali ko stoji iza mitskog egzodusa Srba iz Sarajeva, i danas 22 godine poslije, mučki se ćuti.

Continue reading

Kvocijent hrvatske inteligencije

Standard

Nema – nije ga bilo ni prije, niti će ga više biti – boljega primjera strašne bijede hrvatskog nacionalističke inteligencije od jedne njene slavne zgode prije četrdeset i par godina, one kasne ljetne večeri kad je Ben Bradlee – legendarni izvršni urednik Washington Posta, što se taman bio upisao u povijest novinarstva aferom Watergate – nešto poslije deset sati dobio u ruke nekoliko gusto tipkanih stranica ekskluzivne priče o strašnom položaju Hrvata u Titovoj komunističkoj Jugoslaviji.

Piše: Boris Dežulović

Stari lisac Bradlee pročitao je prvu rečenicu – „Nacionalno samoodređenje je temeljno ljudsko pravo“ – pa podigao naočale prema tipu koji mu je donio tekst, prostrijelivši ga pogledom koji je govorio: „Mi nismo šapirografirani gastarbajterski fanzin iz neke njemačke garaže, mi smo smijenili Nixona!“. Agent FBI-ja objasnio mu je, međutim, da je stvar od nacionalnog interesa: otmičari aviona američke kompanije TWA na letu 355 iz New Yorka u Chicago zahtijevaju da se taj proglas objavi u pet najvećih američkih dnevnih listova.
Otmičari nisu djelovali kao ljudi s kojima s kojima se može zajebavati: bomba koju su postavili u stanicu njujurške podzemne željeznice, kao dokaz da misle ozbiljno, eksplodirala je prilikom deaktiviranja i ubila jednog policajca, a teroristi su na pisti pariške zračne luke još držali četrdesetak putnika kao taoce. Bradlee je zaključio kako ugled novina nije vrijedan ljudskih života: tako je sljedećeg jutra, u posljednjem izdanju uglednog Washington Posta, sitnim slovima – najsitnijim što su ih imali u štampariji, nonparelom od šest točaka, slovcima za male oglase – na naslovnoj stranici izašao tekst hrvatskog disidenta Bruna Bušića s jebačkim naslovom „Deklaracija glavnog zapovjedništva Hrvatskih nacionalnih oslobodilačkih snaga“. Nije, rekoh, do tada bilo, niti će ikada biti boljega primjera strašne bijede hrvatske nacionalističke inteligencije od toga teksta.

Continue reading