Srpkinje su ‘krive’ i za gubitak Kosova 

Što propusti matera crkva, dočekuje gospodar Vučiću, samo kao da im fali sablja Starine Novaka. Ovako nekako bi mogao da glasi početak novokomponovane deseteračke poezije o prilikama u zemlji Srbiji, u kojoj i država i (Srpska pravoslavna) crkva daleko od javnosti pišu svoje nove ustave, dok javno beskrupulozno okrivljuju žene ne samo zbog gubitka Kosova, nego i zbog tihog odumiranja nacije.

Piše: Goran Mišić

Ta svojevrsna simbioza oltara, krune i mača, kako je to metaforički ubjedljivo i tačno ukazivao sociolog Nebojša Popov, analizirajući funkconisanje srbijanskog društva devedesetih godina, nepromijenjeni je model vladanja i danas, uprkos višegodišnjim (izgubljenim) bitkama za demokratiju.

Sve uvijek ide po unaprijed zadatoj šemi. Najprije se oglasi jedan od najučenjih i najgrlatijih srpskih vladika – Amfilohije (Radović). Upravo je on pred kraj godine započeo kampanju za povećanje nataliteta, ustvrdivši da su “naše majke postale čedomorke” i ocijenivši da “Srpkinje u svojim utrobama pobiju za jednu godinu više djece nego što su pobili [Beniito] Musolini i [Adolf] Hitler, [Josip] Broz [Tito], i svi koji su ovdje na Kosovu”. Potom je istupio i sam poglavar SPC-a, patrijarh Irinej, čija je naredbodavna izjava da su “Srpkinje dužne da rađaju djecu” i da im je to “uz ćutanje jedini posao”, s pravom izazvala ogorčenje ne samo pripadnica ljepšeg pola, nego i svih ljudi liberalnijih pogleda na svijet. Ubrzo je cijela polemika pala u zaborav, jer pamćenje prosječnog građanina Srbije ne seže dalje od jučerašnjeg TV dnevnika, ali je teren već bio pripremljen za glavni događaj i glavnog glumca.

(More …)

Advertisements