Skandal: Episkop Irinej Bulović štiteći pedofile uništava SPC

Standard
Skandal: Episkop Irinej Bulović štiteći pedofile uništava SPC
Kada je 30. marta u medijima odjeknula vijest da je grupa građana Srbije najavila podnošenje tužbe protiv Srpske pravoslavne crkve (SPC) zbog pedofilije pred Visokim sudom u Lodonu, medijima je promaklo da postave vrlo važno pitanje. Kako je moguće da SPC pored eksplicitnih dokaza o umiješanosti više njenih arhijereja, kako u pedofilske skandale, tako i u mreže maloljetničke muške prostitucije nije djelovala adekvatno i vinovnike primjereno kaznila?
(ulomak iz teksta)

Miljenko Smoje i kakva je bila 1991.prije nego sto smo se dogovorili o njoj

Standard
 Slikovni rezultat za miljenko smoje, foto

U nekoj zemlji bogate kulture i razvijene imaginacije, u Italiji, Poljskoj, Austriji, a pogotovu Francuskoj, Miljenko Smoje bio bio doživljavan kao melankolični novinski pisac, žalobni humorist, veliki mjesni, lokalni pripovjedač, koji svoju romanesknu, epsku prozu preodijeva u kvazižurnalističke forme.

Piše: Miljenko Jergović

I uza sve to bi se reklo za Miljenka Smoju, da je kojim po sebe i po književnost sretnim slučajem Talijan, Poljak, a pogotovu Francuz, kako je riječ o piscu izrazite katoličke i franciskanske ispiracije. Crkva je u središtu njegova svijeta, socijalni imaginarij mu je gotovo sasvim biblijski, vrijeđa ga licemjerje popova i njihove institucije, razgovara sa životinjama, psima i mačkama, prirodu doživljava kao djelo višeg nauma. U političkom je smislu naivni anarhist, dijete je vijeka i puka. Za talijanskoga književnog povjesničara, za njegovog kolegu Poljaka, Miljenko Smoje je idealtipski katolik. Za Francuza i francusku romanesknu tradiciju katoličke inspiracije, onu u dvadesetom stoljeću, Smoje je u svemu tome pomalo i natražnjak

Continue reading

LUPIGA U MITROVICI: Kosovo više nije Srbija

Standard
LUPIGA U MITROVICI: Kosovo više nije Srbija

Dejan Kožul

Da je bilo onako kako su predstavnici kosovskih Srba najavili krajem marta, nakon igrokaza sa hapšenjem Marka Đurića, tog 20. aprila 2018. godine na Kosovu bi jednostrano, otprilike onako kako u Srbiji vole reći da je proglašena kosovska nezavisnost, bila proglašena tzv. Zajednica srpskih opština (ZSO), koju garantuje i Briselski sporazum, potpisan još prije pet godina.

Šta bi to u praksi značilo, da li i novi upad kosovske specijalne policije, znane kao ROSU, srećom pa nismo mogli saznati jer do samoproglašenja nije ni došlo. Odluka je odložena na tri i po meseca kad ističe rok koji je Evropska Unija dala jednima i drugima da pripreme statut ZSO. Samo to. Ne i da se formira. Sama ZSO, međutim najmanje je bitna kosovskim Srbima. Oni su tu i dalje samo za potkusurivanje, kao paravan za ono što se dešava iza svega, a to je prepuštanje Kosova Kosovu. ZSO je, stoga, potrebnija Beogradu nego samim Srbima na Kosovu. On je, reći će nam to, Tatjana Lazarević, glavna urednica portala Kossev, neka vrsta smokvinog lista za Beograd, ali o tome nešto više kasnije.

Kosovska Mitrovica
Glavni put migracije sever – jug

Tog 20. aprila sedim u jednom kafiću u severnom (srpskom) delu Kosovske Mitrovice i pripremam se za povratak u Beograd prepun utisaka, čak i nekog optimizma da će sve, više-manje ipak biti u redu. Da neće više biti nasilnih scena, da je građane teško više iskorištavati, da su prihvatili i tu realnost da moraju nastaviti da žive pored i sa Albancima na Kosovu, kad na RTS-u ide vest o najnovijem istraživanju u kom se ističe da “samo četiri odsto građana Srbije smatra Kosovo najvažnijim pitanjem”, da se “85 odsto ispitanika nikada ne bi nastanilo na Kosovu ako je to uslov za njegovo očuvanje, a 82 odsto ne bi živelo u okolnostima većeg bezbednosnog rizika kada bi rešenje za Kosovo podrazumevalo i takve mere.”

Continue reading

Muhe bez glave

Standard

Dakle, to je sada potvrđeno i ovjereno državnim pečatom i s najvišeg mjesta. Premijer Andrej Plenković objavio je ovih dana šokantnu vijest da su Hrvatskom zapuhali hladni antievropski vjetrovi, a snagu im daju sve brojnije i snažnije desne konzervativne udruge.

Piše: Marinko Čulić

Ova konstatacija toliko je pronicljiva da bi zasluživala i nekakvu medalju intelektualne izvrsnosti da Plenković nije uz ovo dovezao još jednu rečenicu. Rekao je da ovi vjetrovi s desnice dobivaju i podršku u dijelu HDZ-a, što objektivno destabilizira njegovu Vladu i njega osobno. A tu smo! Premijeru je stvar postala vrijedna pažnje tek kada se dotakla njegove kože, a dotakla se, tko zna da li su njegovi moždani procesori i to u stanju dohvatiti, i zato što je on osobno popuštao desnici i klerikalističkim udrugama i strančicama, omogućavajući nekim notornim konzervativnim šušama da uđu u same vrhove zakonodavne i izvršne vlasti (u to se uklapa i najnovije odbijanje Sabora da bude pokrovitelj Dana antifašizma). Doduše, Plenković je prekratko na vlasti da bi se čitava kibla krivice za to protuevropsko otklizavanje istresla samo njemu pod nos. Preciznije je reći da se on samo uklopio u višegodišnji, najmanje poludesetljetni trend svjetonazorskog i ideološkog kotrljanja zemlje unatrag. Osim toga, taj trend nije nešto što se događa samo Hrvatskoj, ima ovog kršćanskog radikalizma na debele prstohvate i drugdje u svijetu, posebno u dijelovima Sjedinjenih Država (ponajprije na tzv. Srednjem zapadu) i u srednjoj Evropi.

Continue reading