Posted in Svedok zločina

'Mućni glavom' – Gost u emisiji Lakić Djorović

Svedočenja potpukovnika Lakića Đorovića

“U kontekstu suđenja bivšem direktoru Radio Televizije Srbije Dragoljubu Milanoviću, krajem juna 2001, istražni sudija Okružnog suda u Beogradu Vučko Mirčić obraća se Ministarstvu odbrane, tražeći dve stvari:
1. da se službenici koji su se bavili odbranom u RTS-u oslobode čuvanja službene i vojne tajne;
2. da odgovori da li ga je NATO ili neka članica tog vojnog saveza upozorila da će RTS biti bombardovan 23. aprila 1999.

Nakon više od dva meseca, Sektor za civilnu odbranu, koji je po zakonu, u ratnim uslovima, u okviru Ministarstva odbrane bio nadležan za Televiziju Srbije, kao za sistem od velikog značaja za odbranu zemlje, obraća se Pravnoj upravi tog istog ministarstva, dostavljajući joj zahtev istražnog sudije Mirčića i jedan akt Sekretarijata ministarstva. Sekretarijat u tom aktu naređuje Sektoru civilne odbrane da razmotri zahtev istražnog sudije i da u saradnji s organima bezbijednosti dostavi svoj stav po tom pitanju. Dakle, odgovarajuću naredbu dobili su i organi bezbijednosti.

Sektor za civilnu odbranu, tj. pukovnik Petar Pajčin i potpukovnik Zulević, radi pripreme odgovora Sekretarijatu u više navrata, pa i 6. avgusta 2001, organizovali su i održali više službenih razgovora, sa više lica iz Pravne uprave SMO (načelnikom Pravne uprave general-majorom Aleksandrom Ignjatovićem, njegovim zamenicima – pukovnicima Milovanom Mihajlovićem i Svetomirom Cvetkovićem i sa saradnicom Pravne uprave gospođom Milinom Petković-Nenadović).
U dva navrata, po dogovoru sa mojim pretpostavljenim, potpukovnik Zulević opširno je razgovarao i sa mnom – Lakićem Đorovićem, potpukovnikom iz Odeljenja za propise Pravne uprave, kao licem koje je pripremalo stručna mišljenja o primjeni propisa u ovoj oblasti.

U brojnim i opširnim razgovorima, s početka prikriveno, a potom otvoreno, uporno i čak prijeteći, Sekretarijat civilne odbrane, tj. Pajčin i Zulević, pozivajući se na stavove i procjene organa bezbijednosti i Sekretarijata SMO, naglasili su da će na sudu, prije svih, morati da svjedoče i sam pukovnik Pajčin, te generali Petković i Manastirac, kao i drugi visoki vojni funkcioneri, ne samo iz Službe civilne odbrane, nego i iz Ministarstva odbrane, Generalštaba i drugih djelova Vojske i vojnih službi bezbijednosti. Uporno su pokušali da nas ubijede da, u tom momentu, bez obzira na sadržinu važećih propisa, niko ne može biti oslobođen od obaveze čuvanja vojne ili službene tajne u vezi sa okolnostima bombardovanja zgrade RTS-a.

Načelnik Pravne uprave general Ignjatović zahtevao je da i mi podržimo stavove Službe za civilnu odbranu, Sekretarijata i organa bezbijednosti – da se u tom momentu niko ne oslobodi od obaveze čuvanja tajne, tj. da se svjedoci, do daljnjeg, ne odazivaju pozivima suda.

Dana 9. avgusta 2001, kao hitan za odlučivanje, meni su dali predmet Pravne uprave pov. broj 466/2001. U omotu (koricama) toga predmeta nalazilo se preko 20 raznih dopisa i dokumenata.

U predmetu su se, između ostalog, nalazile i tri službene zabeleške ovlašćenih lica organa vojne bezbijednosti. U dvema službenim zabeleškama, koje su odvojeno jedan od drugog sačinili dvojica ovlašćenih lica vojne bezbijednosti, verujem iz Uprave bezbijednosti Generalštaba, govori se o tome da je vojni i državni vrh bio upoznat da će NATO bombardovati zgradu RTS-a, jer da je, pored ostaloga, i Centar za elektronsko izviđanje i protivelektronska dejstva iz Podgorice »uhvatio i dešifrovao« delove navodno presretnutih razgovora, prvo – između pilota NATO aviona, gde jedan pilot saopštava drugom – »… da im je ponovo naređeno da unište RTS i da kreću…« i, drugo – deo razgovora posade sa NATO bazom u Avijanu – »da su izvršili zadatak«.
U trećoj službenoj zabelešci, koju je sačinio pukovnik Uprave bezbijednosti Generalštaba, koja je opširnija od prve dvije i ispisana je na gotovo dvije strane, nakon analize sadržine prve dvije zabeleške i drugih dokaza, predlaže se – da se do daljnjeg niko ne oslobađa od obaveze čuvanja vojne, službene i državne tajne, jer bi to škodilo interesima i bezbijednosti zemlje.

Znajući da su moji pretpostavljeni već dogovorili sa Sektorom za civilnu odbranu i Sekretarijatom SMO da se podrže njihovi predlozi i predlozi organa bezbijednosti, te da se od mene očekuje da u tom smislu pripremim i nacrt odgovora za potpis načelnika Pravne uprave, a s ubeđenjem da bi to bilo krivično kažnjivo tumačenje propisa, sačinio sam dvije službene zabeleške. Obje sam uradio i šefovima predao 9. avgusta 2001. godine, sa svim spisima predmeta.
U prvoj – opširno i detaljno prikazao sam relevantno činjenično stanje, naglašavajući sadržinu dopisa i dokumenata u predmetu, naročito triju službenih zabeleški organa bezbijednosti, a u drugoj – nakon kratke analize relevantnih odredbi važećih propisa u ovoj oblasti, predložio sam da se svi mogući svjedoci oslobode od obaveze čuvanja tajne, kao i da se opomenu na obavezu odazivanja sudskim pozivima.

Moj pretpostavljeni, pukovnik Cvetković, nakon dugog ubeđivanja rekao mi je kako sugeriše da se moje dvije službene zabeleške pošalju kao mišljenje i predlog Pravne uprave. Po njegovom naređenju pripremio sam nacrt odgovora, iz koga je on međutim izbacio mišljenje »da u konkretnom krivično-pravnom predmetu nema pravnih smetnji da se sva lica koja sud želi da sasluša kao svedoke u krivičnom postupku oslobode od obaveze čuvanja tajne« i da »u konkretnom slučaju postoji javni interes koji, u smislu stava 3. člana 38. Zakona o Vojsci Jugoslavije zahtijeva da se svi svjedoci oslobode od obaveze čuvanja tajne«. Izostavljeni dio teksta pukovnik Cvetković je zamijenio stavom kojim se anulira smisao navedene zakonske odredbe, a zatim je napravio novu verziju, koju je dostavio Službi za civilnu odbranu, kao Akt Pravne uprave, pov. broj 466-2/01 od 10. avgusta 2001. godine.

Budući da se ovde radi o rasvetljavanju pogibije 16 mladih ljudi, odredili smo da se ovaj predmet čuva trajno.

Držeći da se radi o značajnom predmetu, te da je u njemu sadržano više dokaza o zločinima režima i vojnog vrha, te znajući da tajne službe preko svojih saradnika uništavaju sve dokaze o njihovim zločincima i zločinima, po jedan primjerak svih pet službenih zabeleški (službenih tri i mojih dve), ostavio sam i u predmet Pravne uprave Ministarstva odbrane, pov. broj 209/2001, a nakon više puta ponovljenih pretnji od strane organa vojne bezbijednosti, radi sopstvene zaštite, po jedan primjerak svih pet službenih zabeleški dao sam dr Miladinu Papiću, bivšem vrhovnom vojnom tužiocu. Dr Papić mi je kasnije rekao da ih je 2. septembra 2002. godine, uz druge brojne dokaze, dostavio Kabinetu saveznog ministra za odbranu, odnosno pukovnicima Karanfilovu i Jovanoviću, za koje je napomenuo da misli da rade u vojnoj bezbijednosti ili policiji.

O uništavanju dokaza u vezi sa bombardovanjem RTS-a, u kontekstu uništavanja, falsifikovanja i skrivanja i drugih (više od 17.000) dokumenata – dokaza, o učinjenim ratnim zločinima i drugim teškim krivičnim djelima, ja sam svjedočio i pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju (od 13. do 15. marta 2007).

O ovome sam, dana 5. oktobra 2007. godine, toliko koliko mi je dopustio, govorio i ministru odbrane, gospodinu Šutanovcu, u njegovom kabinetu, a u prisustvu gospođe Žanke Stojanović i gospodina Bojčić Miroslava, kao i gospodina Dragana Radulovića, iz ministrovog kabineta.
O svom radu i držanju u predmetu Pravne uprave SMO, pov. broj 466/2001, kao i u bilo kojem drugom predmetu, spreman sam da svjedočim i kazujem i pred organima pravosuđa i drugim nadležnim organima Republike Srbije.”

II deo emisije:

                                                                                                                               Lakić Djorović

http://blog.b92.net/text/25442/DELO-CINI-COVEKA/#

4 thoughts on “'Mućni glavom' – Gost u emisiji Lakić Djorović

  1. Ne znam kojim povodom, pre godinu-dve, pitao sam tvitom Šutanovca – kako je dopustio da se za načelnika GŠ VS postavi osumnjičeni ratni zločinac Ljubiša Diković – našta mi je on ‘ladno odgovorio da je “prošao bezbednosne povere”.

    Like

    1. Milodane milo ime, Ti s,i i takvi kao ti u totalnoj manjini nazalost, moj naklon Tebi kao covjeku. Ti mi dodjes kao TOMA Zdravkovic. Sve najbolje od Ljudisustoka. U rangu si mi sa pok. Srdjom Popovicem. Naklon do poda tebi.

      Like

  2. Na 1 00, “nije sporno da je to bombardovanje bilo zlocinacko”, ma mars u tri picke materine, trebalo vas je rastaviti u osnovne sastojke. Kretenu jedan. Danas bi bili mozda normalna drzava. Lakicu skidam kapu.

    Like

Komentar

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.