Da li su Srbija i Hrvatska garanti mira u BiH ili predatori?

Standard

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i predsednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović
 

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li su Srbija i Hrvatska za stabilnu Bosnu i Hercegovini ili još uvijek nisu odustale od teritorijalnih pretenzija prema toj državi. Sagovornici su bili Slavo Kukić, sociolog iz Mostara, i Srđan Šušnica, kulturolog iz Banjaluke.

Bilo je riječi o tome kakvu je ulogu Dejtonski sporazum namijenio Srbiji i Hrvatskoj, kako predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović drži lekcije Bosni i Hercegovini, zašto se Vučić nikada nije direktno ogradio o Dodikovih izjava da će se Republika Srpska otcijepiti od Bosne i Hercegovine, zašto su srpski i hrvatski funkcioneri češće u Banjaluci i Mostaru nego u Sarajevu, da li Zagreb i Beograd podržavaju savez Dodik-Čović čiji je cilj slabljene Bosne i Hercegovine, zašto su lideri bosanskih Srba i Hrvata uvijek na strani Srbije i Hrvatske, kada su one u sporu sa Bosnom i Hercegovinom, da li Zagreb podržava formiranje trećeg, hrvatskog enuteta u Bosni i Hercegovini, kao i o tome da li Beograd gleda na Republiku Srpsku kao na kompenzaciju za gubitak Kosova.

Omer Karabeg: Kakvu je ulogu Dejtonski sporazum namijenio Srbiji i Hrvatskoj s obzirom da su Tuđman i Milošević bili potpisnici tog sporazuma?

Slavo Kukić: Oni su to potpisali kao sudionici u ratu u Bosni i Hercegovini. Oni imaju ulogu sudionika – i ništa više od toga. Ne vidim da bi oni trebali biti garanti mira u Bosni i Hercegovini. Oni su akteri jednog krvavog događaja u prvoj polovici devedesetih godina. Prema klauzulama sporazuma, kojeg su potpisali, morali bi se tako i ponašati.

Continue reading

Nema više zajebancije

Standard
Ako može dakle Alijin mali jednog stambolskog kabadahiju nazvati Allahovim poslanikom – što to ja ne bih mogao prepričati u Oslobođenju? Ukratko, ispalo je da ne mogu
Nema više zajebancije
Boris Dežulović

Sedam godina i sedam sedmica, pa još sedam dana i sedam sati prošlo je otkako sam se posljednji put kao čovjek naspavao. Svih tih sedam godina, svake noći po ponoći u dva sata zvao bi iz kafane moj drug Kožo: ne pita mazgov ni spavam li, ni radim li, ni čitam li, ni jebem li ga šta sve već ljudi u dva poslije ponoći rade, nego da čujem, kaže, vic, kad su ono Mujo i Suljo.

I tako svake noći, punih sedam godina, sedam sedmica i još sedam dana. Sve dok se jutros nisam probudio i vidio da je devet sati. Da je, shvatili ste, sedam sati od dva po ponoći prošlo, a da me Kožo nije zvao.

“Što nisi zvao sinoć?”, pitao ga ja jutros. “Nema više, gotovo, fajront”, kaže on. “Šta nema?”, opet ću ja. “Nema”, kaže, “viceva.” “Kako nema”, pobunio se ja, “samo viceva i zajebancije u Bosni i ima.” “Ne više”, odgovorio mi Kožo, “nema više viceva, nema više zajebancije.” “Tko kaže?”, pitam ja, “Brega”, veli on, “Brega?!”, blenuo ja, “aha”, potvrdio Kožo, pa zapjevao: “Čini mi se da… mjesec ramazana počinje.”

Prošle hefte, možda ste i primijetili, nije na ovom mjestu bilo ni Kože ni mene. Nestao tekst negdje na putu između moga malog Piska i velikog saraj Šeherana. Pardon, šeher Sarajeva. Zaustavilo ga iza tunela na Ivanu, selam, dobardan, đes to kaže pošo?, u Oslobođenje, ne može, javili iz redakcije, vrijeđa vjerske osjećaje. I hajde što vrijeđa vjerske osjećaje, nekako bi mi to redakcija i halalila, nego ih još vrijeđa za ramazana.

A ja se mislim, tako mi i treba.

Continue reading

FACEBOOK BLOKIRAO PROFIL DRAGANA BURSAĆA: Novinar cenzurisan nakon što je objavio fotografiju logora za Bošnjake u Srbiji

Standard
Banjalučki novinar Dragan Bursać objavio je jučer sliku logora za Bošnjake Šljivovica kod Užica u Srbiji, nakon čega je njegov Facebook profil privremeno blokiran.

  • Objava o postojanju logora za Bošnjake “Šljivovica” kod Užica u Srbiji je uklonjena, jer navodno krši standarde Facebook zajednice. Istina je suviše ogoljena za osjetljive želuce Facebook cenzora. Draganov Facebook nalog je blokiran na 24h, što ga neće spriječiti da radi na širenju istine koliko god ona bila “neprijatna” za nečije standarde – objavila je Draganova supruga Vanja.

Bursać je objavio sliku logora i tekst u kojem podsjeća da je Srbija bila agresor na BiH.

 

alt

Facebook je uklonio ovu objavu Dragana Bursaća

  • Braćo Srbi, ovo vam je konc-logor za Bošnjake „Šljivovica“ kod Užica. Pa mi recite kako Srbija nije izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a u centru Srbije logor. I u logoru 800 stotina bošnjačkih duša. Zlostavljanih, silovanih, prebijanih, izgladnjavanih, gušenih u kamionima… Pa nisu Užice u Krajini ili Hercegovini!? Treba li uopće reći da za ovaj „humanitarni projekat“ niko nikada nije odgovarao – napisao je Bursać.

Nakon objavljenog teksta, Facebook je uklonio sliku i blokirao Bursaćev profil na 24 sata zbog, kako su naveli, kršenja standarda Facebook zajednice.

Crtice o Erdoganovoj i Bakirovoj demokraciji

Standard

Nije nikakvo čudo da je jedan takav lider omiljen među onim dijelom građana BiH koji se nadahnjuju religijsko-nacionalnom; više religijskom nego nacionalnom, više (pan)islamskom nego bošnjačkom i bosansko-hercegovačkom; politikom porodice Izetbegović

 

Njemačka je za razliku od Bakiristana pala na ispitu iz Erdoganove demokracije, da parafraziramo riječi turskog megalomanskog poludiktatora Recepa Tayyipa Erdogana.

O kakvoj se demokraciji radi, govori između ostaloga i anegdota turskog novinara Cana Dündara, koji tvrdi kako je najveći postotak pismenosti u svijetu u najvećem turskom zatvoru Silivri, punom pisaca, intelektualaca i novinara. Dündar, koji je i sam bio hapšen od strane Erdoganova režima te danas živi u progonstvu u Njemačkog, priča dalje kako je neki zatvorenik u Silivriju htio posuditi knjigu u zatvorskoj biblioteci, na što mu je knjižničar odgovorio: „Knjigu nemamo, ali njen autor je tu“.

Continue reading

Esad Bajtal: Mjereno nebeskim, a ne politikantskim klero-mjerilima današnjice, samo je ateista Tito bio istinski vjernik

Standard
  • Zato je, mjereno nebeskim, a ne politikantskim klero-mjerilima današnjice, samo ateista Tito bio istinski vjernik. Volio je sve ljude i narode. Propovijedao bratstvo i jedinstvo. Umjesto mržnje koju zagovaraju i provode današnji etno-religiozusi. Tačnije religiozni fanatici u zavadi s Vjerom.

 

Tuzlanska Kapija -25.5.1995.

Standard

25.5.1995. pripadnici VRS, pod komandom ratnih zlocinaca Radovana Karadzica, Ratka Mladica, Novaka Djukica, granatom ispaljenom s Ozrena, na centar Tuzle, na Kapiju u 20,55 minuta, ubili su sedamdeset jednu Tuzlanku i Tuzlaka.
Ubijeni su:
Razija Dedović, Alma Brguljak, Senada Hasanović, Fahrudin Ramić, Pera Marinović, Šaban Mustačević, Edhem Sarajlić, Adnan Beganović, Asmir Bakalović, Suzana Dušić, Almasa Ćerimović, Amir Dapa, Amir Đuzel, Vesna Kurtalić, Edisa Memić, Sanja Ćajić, Nedim Rekić, Mustafa Vuković, Adnan Hujdurović, Edina Ahmetašević, Amira Mehinović, Franc Kantor, Asim Slijepčević, Sandro Kalesić, Edin Hodžić, Indira Borić, Sulejman Mehanović, Damir Kurbašić, Ilinka Tadić, Selma Nuhanović, Edin Mehmedović, Nihad Šišić, Amir Čekić, Indira Okanović, Ilvana Bošnjaković, Admir Alispahić, Jasenko Rosić, Damir Bojkić, Samir Mujić, Rajif Rahmani, Almir Jahić, Lejla Bučuk, Azur Mujabašić, Azur Vantić, Suzana Abuismail, Šemsa Hasičić, Senahid Salamović, Nenad Marković, Hamdija Hakić, Petar Stjepanović, Elvis Alagić, Lejla Atiković, Armin Šišić, Rusmir Ponjavić, Alem Hidanović, Zada Dedić, Vanja Kurbegović, Jelena Stojičić, Hasa Hrustanović, Ago Hadžić, Selma Čaušević, Nešet Mujanović, Adrijana Milić, Samir Čirak, Muri Fatušić, Elvir Murselović, Adnan Saimović, Jasminka Sarajlić te još četiri osobe koje nisu identifikovane.

Slika smrti jednog Hrvata stoji na samom ulazu u UN, a hrvatske vlasti ga se stide. Zašto?

Standard

NA CRNO-bijeloj fotografiji nalazi se mladić visoko podignutih ruku i stisnutih šaka. Na bijeloj podlozi vidi se tanki komad konopca oko njegovog vrata. Ova upečatljiva fotografija nalazi se na ulazu u zgradu Ujedinjenih naroda u New Yorku, a na njoj se nalazi jedan Hrvat. Jasno, riječ je o Stjepanu Stevi Filipoviću, rođenom Hrvatu iz Opuzena koji je spletom životnih okolnosti još kao dijete s roditeljima odselio u Srbiju. Tamo, u Valjevu, i nastala je ova fotografija, svega par minuta prije nego što će Stevo ili Stjepan biti obješen.

A obješen je baš na današnji dan, 22. svibnja 1942. godine.

Stjepan Filipović rođen je 26. siječnja 1916. godine u Opuzenu. Rođen je u hrvatskoj obitelji, ali će uskoro zbog očevog posla s roditeljima preseliti u Valjevo. Tamo su ga, jasno, zvali Stevan pa će tijekom kratkog života on zapravo biti i Stjepan i Stevan. U današnjim danima to često unosi zbrku oko pravog imena ovog mladića. U predratno vrijeme bio je član lokalnog ogranka tada zabranjene Komunističke partije, a nakon nacističke okupacije on je bio jedan od organizatora ustanka u valjevskom kraju. Na Badnjak 1941. godine zarobili su ga četnici i nakon mučenja izručili Gestapou. Nacisti su ga, nakon višemjesečne torture, pogubili pred okupljenim mnoštvom, kao upozorenje drugima.

Continue reading

%d bloggers like this: