Recent Updates Page 2 Toggle Comment Threads | Keyboard Shortcuts

  • pontecarlo 01:27 on 24/02/2017 Permalink | Reply  

    O trovanju Putinovih oponenata 

    c4lbdojwaaapbev

    Vladimir Kara-Murza after his first poisoning, Washington, D.C., fall 2015

    On Thursday, February 2, the young Russian journalist and pro-democracy activist Vladimir Kara-Murza was at his in-laws’ apartment in Moscow when he suddenly felt ill. He appeared confused and disoriented. His parents-in-law rushed him into a taxi and to a hospital. By the time they arrived, Kara-Murza was experiencing organ failure. Fortunately, the doctor who admitted him was the same one who had treated Kara-Murza’s previous multiple-organ-failure episode, in May 2015. The doctor wasted no time starting treatment, beginning with dialysis.

    Kara-Murza, who is thirty-five, is normally in good health. He is also a longtime opponent of the Putin regime. (…)

    Full text by Masha Gessen: ‘Total Catastrophe of the Body’: A Russian Story at http://www.nybooks.com/daily/2017/02/21/total-catastrophe-of-the-body-kara-murza-poisoning/

    Advertisements
     
  • vodena 20:56 on 23/02/2017 Permalink | Reply  

    SRĐAN ŠUŠNICA ŠOKIRAO SRBIJU I RS: Srbi će politički prodisati kada nestane Republike Srpske… 

    Srđan Šušnica je kulturolog, rođen u Banjaluci 1976. Završio je banjalučku gimnaziju, potom diplomirao na Policijskoj akademiji u Beogradu, a nakon toga i na Pravnom fakultetu u Banjaluci. Magistrirao je na Fakultetu za društvene nauke Univerziteta u Ljubljani na programu Kulturologije. Bavi se kulturološkim istraživanjima bosanskih i balkanskih tema, pisanjem i društvenim aktivizmom okrenutim protiv kulture zaborava, istorijskog revizionizma, nacionalizma i fašizma. Živi i radi u Banjaluci.SRĐANŠ

    RSE: Nedavno ste objavili tekst ‘Grad zaborava i amnezije’, u kojem dajete jedno drugačije viđenje rata u Banjaluci. Kažete da ‘količina toga što se želi zaboraviti u Banjaluci je tolika da prazninu koja tom prilikom nastaje ništa ne može ispuniti’. Šta vas je motiviralo da na takav način oslikate Banjaluku?

    Šušnica: Kada bi se čovjek probudio sad, poslije 25-ogodišnjeg sna u Banjaluci bio bi šokiran, ne bi mogao da vjeruje kakve transformacije je Banjaluka u političkom i kulturnom smislu doživjela. Nažalost, većina ih je destruktivna. Zaboravljaju se svi bosanski – bošnjački, katolički – hrvatski pa i jevrejski narativi, tekstovi i simboli u gradu i zamjenjuju se s nekim novosrpskim ili pansrpskim simbolima.

    U ime unificirajućeg konstrukta ‘srpstva’, zaboravlja i uništava ona istinita i autohtona regionalna etnografija i memorija Krajišnika, Hercegovaca, Posavaca, Semberaca. Vještački karakter tih novih ‘republiko-srpskih’ narativa i identifikacija me motivirao da o tome pišem. Zaista jedna nevjerovatna količina, ali i agresivnost nacionalnih mitoloških narativa, zatim historijskih falsifikata kao kada je u pitanju manastir Krupa na Vrbasu i drugih, me bukvalno natjerao da se posvetim tom istraživanju.

    Kad čovjek vidi svu tu količinu zaborava, šta se sve želi zaboraviti, koje opšte ljudske i interkonfesionalne vrijednosti, taj kulturni kod kojim je Banjaluka živjela, kako se on želi jednostavno izbrisati iz sjećanja ovog grada iz sjećanja ljudi. To u čovjeku probudi neku vrstu inata i otpora. Čovjek poželi da to prikaže, da to oslika. Da vrišti da ga svi ljudi čuju da naše sjećanje i kulturna memorija zaista moraju biti kompleksni, slojeviti i humani.

    Čega se ljudi trebaju sjećati u svom gradu. Stefana Nemanje? Uroša Drenovića? Ratka Mladića? Da li se trebamo sjećati samo istorijskih događaja i figura, svetačkih likova koji nikada nisu pripadali prostoru Banjaluke i Krajine, ali zato pripadaju jednom nacionalnom konstruktu, koji je kao i svi ostali, totalna izmišljotina, a u 21. vijeku i sprdačina!?! Ne bih rekao.

    Zapitajmo se, koje su to univerzalne kulturne, ljudske, radničke vrijednost za grad Banjaluku i inače za sve opštine koje su sada u sastavu RS-a? A zapitajmo se i šta nam nova politička i kulturna elita ustvari podmeće? Koji su to falsifikati, koje su to laži koji su to mitovi na kojima žele da učimo našu djecu. To su, na žalost, izvanredni politički mitovi na koje se narod lijepi.

    RSE: U svom tekstu građanima Banjaluke posebno Srbima zamjerate što su se tokom rata odrekli svojih sugrađana. Da li je u Banjaluci danas dvije decenije iza rata ista situacija?

    Šušnica: Građani Banjaluke i drugih opština u sastavu RS-a, možda nemaju taj osjećaj da su te 1992. ili 1993. nekoga možda iznevjerili. Njih je beogradski režim 90-ih ubijedio, a i danas još ubjeđuje da su svi drugi iznevjerili Srbe, izlazeći iz Jugoslavije kojom su, na žalost, tada carevali Milošević i njegovi udbaški i nacional-komunjarski aparatčici. Ti sterlini monstrumi spremni da zatru svakog ko nije mislio kao i oni, pa i same Srbe.

    Srbima se još prosipa priča da su rat započeli oni koji su se otcjepljivali od Beograda, a ne Beograd koji je na otcjepljenja odgovorio oružanim nasiljem, nacionalnom homogenizacijom Srba i genocidom. Danas, 20 godina poslije, mogu reći da su Srbi u Bosni, ali i u Hrvatskoj, na jednom političkom i simboličkom nivou iznevjerili svoje komšije, da su se odrekli prijatelja, porodice i susjeda druge nacije, druge vjere. Mislim da su vrlo brzo prestali da razmišljaju o tome šta je istinska vrijednost u njihovom bitisanju u ovom gradu ili nekom drugom gradu u BiH. Najednom su neke ideološke predstave, nacionalne i nacionalističke predstave postale važnije od odnosa s drugim čovjekom, s komšijom.

    To se građanima Banjaluke desilo kroz transpoziciju od jugoslavenstva, od jednog sentimenta prema JNA i Jugoslaviji, pa do negativnih reakcija i dehumaniziranja onih političkih snaga i građana koji nisu više željeli da žive u toj i takvoj Jugoslaviji. Ti građani i snage su imali potpuno pravo na svoje opredjeljenje, pravo da mirnim i nenasilnim putem donesu odluku o otcjepljenju, što su i učinili. To je ono što većina Srba ne može da skopča.

    Nisu ljudi bježali od svojih komšija Srba, već od Beograda, ali je Beograd uspio izmanipulisati njihova nacionalna i projugoslovenska osjećanja i mobilisati ih protiv susjeda. U tom nekom ideološkom čvoru se desila ta zamjena mjesta koja je Krajišnike, Semberce, Hercegovce i druge okrenula jednoj vještačkoj konstrukciji pansrpskog nacionalizma, koji sad treba da nama bude neka vodilja, neka dostojna zamjena za onaj stvarni interkonfesionalni, interetnički život koji smo živjeli u ovom našem banjalučkom, bosanskom meltingpotu.

    Navikavajući se na odsustvo svojih komšija, oni se navikavaju na odsustvo svojih života. Oni su svojim prethodnim životima dali ocjenu jedan, oni su njih pogazili, pregazili, poslali u zaborav, spakovali u tamo neke kutije, stavili u neke pećine. Utamničili su svoja sjećanja i dopustili da njihovim emotivnim i političkim životima vladaju plagijati i nacionalni i kleronacionalni konstrukti koje promoviše i Srpska pravoslavna crkva i beogradska politika i beogradska, nazovi kulturna elita.

    Šušnica: U dejtonskoj BiH politička i kulturna elita RS ne može prestati s tom masovnom produkcijom nacionalnih konstrukata. Sa masovnom indoktrinacijom mitološkim i nacionalističkim narativima jer onog momenta kada ona prestane s tim, prestat će postojati. Onog momenta kada elita u RS prestane s konstruiranjem ento-nacionalističkih mitova i sa indoktrinacijom, propast će. Kada elita u RS prestane indoktrinirati i lagati Srbe iz Bosne ili pravoslavne Bosance da su pripadnicima stare nacije na Balkanu i da imaju više zajedničkog sa Srbima iz Leskovca nego s Bošnjacima i Hrvatima iz Sarajeva, tad’ će se ugasiti i RS i oni. A nadjačat će je jedan racionalni konstrukt bosanstva i hercegovstva kao jednog građanskog, državnog, regionalnog i istorijskog identiteta svih građana koji žive u Bosni i Hercegovini, a ne samo pojedinih naroda i vjera. Nadjačat će je objektivna i kompleksna kulturna memorija Bosne i Hercegovine i njenih regija.

    Ovdje na sceni imamo sukob etno-nacionalnog i građansko nacionalnog. RS je u stvari negacija te BiH. Dok god postoji Republika Srpska, Bosna i Hercegovina neće stati na svoje noge kao građanska država. Ona će opstojati kao neka kombinacija tri etno-nacionalistička konstrukta i kao pastorče njihovih ento-nacionalnih elita iza kojih se, u stvari, krije bjesomučna pljačka, nepotizam, korupcija, privilegovanje, bogaćenje i tako dalje.

    Njima je jasno da onog momenta kada bi oni prestali da promovišu te kulturne i političke mitove, tog momenta bi se ta kula sasula, i RS ne bi imala nijednog osnova za svoju egzistenciju, a oni ne bi imali podlogu da vladaju i krčme naše živote i sudbine. Preostalo im je samo da započnu neki novi iracionalni rat, pljačku i neka nova masovna istrebljenja.

    Šušnica: Sigurno ne pripadam većini mladih ljudi koji RS smatraju najvažnijom. Obrnuto, smatram da je RS jedan kamen oko vrata svim onima koji sebe smatraju Srbima bez obzira da li žive u Leskovcu ili Bosanskom Novom. To je jedan loš brend. To je jedna monstruozna politička konstrukcija koja opstaje, kao što sam rekao, samo zahvaljujući vještački skrojenim pansrpskim nacionalističkim mitovima o izmišljenom kontinuitetu, istorijskom pravu izmišljenje srpske nacije koja, navodno, postoji od 12. vijeka na ovamo.

    RS postoji samo zahvaljujući vrlo katastrofalnoj činjenici – činjenici genocida. Prvog genocida na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata, i to ne samo genocida u Srebrenici. Zahvaljujući etničkim čišćenjima i zločinima istrebljenja u Bosanskoj Krajini koji nisu proglašeni genocidom, a koji su jednako monstruozni kao i Srebrenica.

    Ljudi ovdje ne žele da vide tu disproporciju, tu razliku u strateškoj sistematičnosti, tu razliku u strateškim ciljevima zločina počinjenih u ime Srba i počinjenih od strane Armije BiH ili Hrvatske vojske. Ne žele da prihvate da su beogradski zločini bili cilj rata, a sarajevski i zagrebački posljedice tog istog rata. Ne žele da odvoje sebe kao pripadnike naroda od loših političkih vođa, loše politike i elite.

    Zato je RS nešto što će politički presuditi i politički već presuđuje svim građanima Srbije, Bosne i Hercegovine, te Hrvatske koji sebe smatraju Srbima. Onog momenta kada RS nestane mislim da će Srbi moći da prodišu kao moderna politička nacija, bilo kao Srbijanci ili Bosanci i Hercegovci ili hrvatski građani. Ima, možda, još ljudi koji razmišljaju na ovakav način u RS-u, odnosno u Banjaluci, ne žele javno da govore.

    Ali, mislim da većina ljudi osjeća svu iracionalnost, svu tu laž koja je skrivena u konstruktu RS-a, da osjeća svu tu izolovanost, da osjećaju svu tu besperspektivnost bitisanja ovog što se zove RS, ali da o tome ne žele da razmišljaju već se snalaze iz dana u dan, pokušavajući da žive u životu koji je jedan i kratak.

     
  • tezej 08:58 on 23/02/2017 Permalink | Reply  

    Tromp za N1: Tomašica jedan od ključnih dokaza za reviziju 

    Tromp za N1: Tomašica jedan od ključnih dokaza za reviziju 

    ”Ovaj zahtjev za reviziju ima šansu da uspije. Ovdje se radi o jednom autoritativnom Sudu Ujedinjenih Naroda i taj Sud će biti puno oprezniji da odbija nešto što nije sasvim kompletno. Sud će vrlo vjerovatno reći da sve nije kako treba, ali pošto se radi o genocidu, pristupat će se drukčije”, rekla je večeras u Pressnigu Nevenka Tromp.

    Prema mišljenju profesorica na Univerzitetu u Amsterdamu koja ima iskustvo rada na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, tema revizije je interesantna, ali da ipak treba pustiti Sud da radi svoj posao.

    ”Ta tema je interesantna, ali ne bih željela ulaziti u neke ocjene. Ima nekoliko interpretacija, ali ja bih ovo prepustila Sudu. Može li zahtjev na samom registru biti odbijen? Vjerovatno može, nadam se da će se preći preko prvog praga. Mislim da je današnja izjava predsjednika Izetbegovića zazvučala vrlo kredibilno. Oni su sabrali sve činjenice u korist toga da je gospodin Sakib Softić agent, ali vjerovatno će i Srbija imati jake argumente protiv toga. Zato postoje sudovi”, ispričala je Tromp gostujući u Pressingu na N1.

    (More …)

     
    • tezej 18:42 on 23/02/2017 Permalink | Reply

      Stetno moji Bosanci i Hercegovci.Vjerujem da cemo dozivjeti presudu po reviziji, u kojoj ce biti utvrdjena agresija Srbije i genocid u cijeloj BiH.
      Vjerujem u nadetnicku i nadkonfesionalnu istinu o dogadjajima u mojoj zemlji devedesetih.

      Liked by 2 people

    • tezej 20:53 on 23/02/2017 Permalink | Reply

      Ne razumijem.
      Osobito kada se umjesto pitanja odgovornosti drzava postavlja pitanje stetnosti , te se vrsi zamjena teza.

      Like

  • tezej 08:44 on 23/02/2017 Permalink | Reply  

    MILOŠEVIĆEVO PISMENO PRIZNANJE ZA REVIZIJU PRESUDE: “SR Jugoslavija izdržava 300 hiljada vojnika koji ratuju u Bosni i Hercegovini” 

    Slikovni rezultat za mladić i karadzić, fotografije

    Piše: MIRHA DEDIĆ

    MONSTRUOZNI ZLOČIN U RUDNIKU TOMAŠICA

    Krajem maja 1993. godine Mladić je u Banjoj Luci održao sastanak sa čelnim ljudima Prvog krajiškog korpusa i Vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane, koji su mu referisali o stanju na terenu. Pukovnik Stevo Bogojević, načelnik bezbjednosti Prvog korpusa, Mladiću je govorio o vojnoj situaciji u Prijedoru i tom prilikom iznio detalje o monstruoznim masovnim ubistvima u ovom gradu

    Bogojević je tražio od Mladića savjet šta da se uradi sa nekoliko hiljada leševa muslimana koji su ubijeni u Prijedoru i njegovoj okolini. Bogojević referiše: “Pre četiri-pet dana došao je Simo Drljača, raniji načelnik SUP-a Prijedor, uputio ga je ministar MUP RS-a, a došao je u vezi rudnika Tomašica kod Prijedora, gdje su oni ranije zatrpali 5.000 muslimanskih leševa. Drljača je došao da to utrapi nama, a oni bi da se toga reše (spaljivanjem, mljevenjem ili na neki drugi način). Tu ima svakakvih leševa, u to su uvukli Subotića. U timu je Drljača, on je bio nosioc i dok se to radilo, tu je na sastanku bio general Subotić, Arsić, Drljača, ja i Mile Matijević iz SUP-a Banje Luke. Molim vas za vaš stav oko toga“.

    Na to je Mladić kazao: “ Kako su ih oni pobili, neka se tako njih i reše, a treba pokrenuti istragu u vezi sa ovim slučajem i čuvati dobro podatke da ne dođu u ruke nepoznatih lica.“

    (More …)

     
  • darya 03:40 on 23/02/2017 Permalink | Reply  

    u bajčetini 

     
  • darya 03:37 on 23/02/2017 Permalink | Reply  

    vučkur (dekameron) 

     
  • darya 03:35 on 23/02/2017 Permalink | Reply  

    the best diet ever 

     
  • darya 03:30 on 23/02/2017 Permalink | Reply  

    ovako se vodi kampanja (pa dokle dobaci) 

     
  • darya 03:22 on 23/02/2017 Permalink | Reply  

    kako živi vulin 

     
  • darya 03:19 on 23/02/2017 Permalink | Reply  

    vučić u kampanji 

     
  • darya 03:16 on 23/02/2017 Permalink | Reply  

    fali nikolić 

     
  • darya 03:14 on 23/02/2017 Permalink | Reply  

    sns u kampanji 

     
  • darya 03:10 on 23/02/2017 Permalink | Reply  

    Malena i Čon viđene u bloku 70 

     
  • darya 23:52 on 22/02/2017 Permalink | Reply  

    đelić i tetka mu 

     
  • zokster 21:43 on 22/02/2017 Permalink | Reply  

    Karić 

    karic

     
c
Compose new post
j
Next post/Next comment
k
Previous post/Previous comment
r
Reply
e
Edit
o
Show/Hide comments
t
Go to top
l
Go to login
h
Show/Hide help
shift + esc
Cancel
%d bloggers like this: