Besim Spahić: Čistunska teorija o nacijama je najveći paradoks!

Standard

Besim Spahić, doktor komunikologije, profesor na Fakultetu političkih nauka i na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, autor je 18 stručnih i naučnih knjiga sa područja komunikologije, političkog i kulturnog marketinga. Jedan od najznačajnijih teoretičara s područja političkog marketinga u regiji, profesor Spahić je poznat kao čovjek „bez dlake na jeziku“, ali i kao veliki ljubitelj muzike. Sa gospodinom Spahićem razgovarali smo o trenutnoj političkoj i društvenoj situaciji u Bosni i Hercegovini, gorućim problemima koji se tiču predstojećeg popisa stanovništva i uvijek, nezaobilaznome i sveprisutnome nacionalizmu.

Svako malo, kada se spomene predstojeći popis stanovništva, u medijima se počinje potencirati strah i ugroženost. Izgleda da je ovih dana lako ubijediti ljude u to da su ugroženi, bez obzira kojemu konstitutivnom narodu pripadali. Kako je došlo do toga?

Oduvijek smo u BiH, posebno u Sarajevu imali paradigmu „malog Jerusalema“, gdje su, što milom, što silom (ali na koncu uvijek više milom) živjeli ljudi različitih (osim kršćanstva, judaizma i islama) religija. Postojao je zdrav suživot. No, to ovdašnjim nacionalnim strankama uopće nije odgovaralo (i još uvijek ne odgovara) – sve naše starije i novije nacionalne stranke su nastale faktički iz crkve/džamije, bogomolje. Dakle, u crkvama je nastao HDZ, poslije džuma se organizirala stranka SDA, a i srpska pravoslavna crkva je odradila svoj dio sa SDS-om. To se odnosi i na kasnije frakcije postojećih ili novonastalih nacionalnih stranaka, što je u neku ruku i razumljivo jer su se kod nas etniteti i nacionalna svijest isključivo fomirali pod vodstvom vjerskih institucija, što je kod svih inter se i extra se izjednačilo pojmove nacije i vjere. Mnogi snimci iz rata nam jasno dokazuju prisustvo vjerskih službenika na ratištima, posvećivanju tenkova i vojske, kao i profesionalnih fanatičnih boraca islama. Vjera je u svemu. Normalno je da vlada strah; pobili smo se na vjersko-nacionalnoj, ali i na unutarnacionalnoj osnovi i to ne prvi put, svi su/smo na ovaj ili onaj način bili i jesmo žrtve „samih sebe“!  Continue reading

Mediji u odbrani lopovluka i nemorala

Standard

Banjalučki bombaš je ratni profiter

Policija na mjestu bombaškog napada: Pokušaj deložacije porodice Galić

Policija na mjestu bombaškog napada: Pokušaj deložacije porodice Galić

Vojin Galić koji je u petak bacao bombe na izvršitelje sudske odluke o deložaciji iz kuće porodice Maglajlija u Banjaluci, tvrdeći da će, siroma, ostati na ulici, zapravo je ratni profiter koji u kući nikada nije ni živeo već ju je izdavao stranim humanitarnim organizacijama (!) iako nikada nije bila njegova

Po zlu i gluposti slavne Večernje novosti su na svom internetskom portalu objavile još jedan tekst koji se može uvrstiti u višetomnu antologiju srbijanskog novinarskog beščašća “Galići ostaju bez kuće”

Sve je tu: i jadni napaćeni Srbi prognani iz Sarajeva, i Bošnjaci koji su ih, naravno, proterali, i taj večiti srpski usud… Sve je tu, samo činjenica nema. Činjenica da je isti taj Vojin Galić koji je bacao bombe na izvršioce više puta potvrđene sudske odluke zapravo najobičniji ratni profiter. A bombe su na kuću poznate banjalučke porodice Maglajlija padale i tokom rata, u sadašnjem glavnom gradu zlog entiteta. Sve se to dešavalo u banjalučkom naselju Mejdan, koga rođeni Banjalučani odvajkada zovu Mala čaršija. Ovi što su Banjaluku „oslobodili” preimenovali su Mejdan u – Obilićevo! Baš kao što su Budžak preimenovali u Lazarevo, a Šeher u – Srpske toplice?!

Slično Večernjim novostima pisali su i izveštavali svi mediji u Republici Šumskoj, kao i njihova starija i tiražnija braća u Srbiji.

Nekako im je promaklo da objave celi demanti koji je uputila porodica koja je iz kuće morala da beži glavom bez obzira 1994. godine. Jer su im u kućno dvorište stručnjaci za bombe slični Galiću bacili „kašikare”. Danas, 17 godina nakon što su morali napustiti Banjaluku, Maglajlijama opet prete smrću jer su se drznuli da traže svoju kuću nazad. Continue reading

Djeca u Srbiji, Hrvatskoj i BiH odrastaju kao veći nacionalisti od onih koji su vodili rat 90-ih godina

Standard

 

Utorak, 28 Lipanj 2011 14:51

Djeca zemalja bivše Jugoslavije uče potpuno različite verzije prošlosti koje uglavnom počivaju na ‘groznim stereotipima’, o drugim etničkim skupinama, na koje se istoričari neprestano žale, piše AFPIstraživanje je objavljeno povodom 20. godišnjice proglašenja nezavisnosti Hrvatske i Slovenije od Jugoslavije formirane pod Josipom Brozom Titom nakon Drugog svjetskog rata, piše AFP.
U ratovima koji su uslijedili nakon tih događaja poginulo je 130.000 ljudi, milioni su raseljeni, no, navode u članku, udžbenici iz istorije još uvijek se prepiru oko uzroka i ciljeva brutalnih sukoba u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.

Prenose komentar srpske povjesničarke Dubravke Stojanović koja upozorava da su takvi udžbenici “sporogoruća vatra na kojoj se jako dugo i strpljivo kuha mržnja”.

Petnaestogodišnjaci u Hrvatskoj uče da je vojna operacija “Oluja” kojom je završio rat bila oslobođenje “okupiranog teritorija (od strane Srba) što je pokazalo zavidnu sposobnost hrvatske vojske”. Tek usputno spominju da je ta akcija također protjerala mnoge hrvatske Srbe “koji su se uplašili suočavanja s posljedicama zločina koje su počinili”, citira AFP.

Srpski udžbenici djecu uče kako je rat u Hrvatskoj završio time što je “hrvatska vojska protjerala više od 220 hiljada Srba”.

Isključivo patnja ‘naših’ i odgovornost ‘njihovih’

Razgovarali su s profesorom Filozofskog fakulteta u Zagrebu Damirom Agičićem, koji smatra da u regiji nedostaje “multi-perspektivni pogled na nedavnu istoriju”.

“Dominantan broj autora današnjih udžbenika piše isključivo o patnjama njihovih nacija (etničkih grupa) i krivnji druge strane”, kaže istoričar Agičić.

Slično je i u Bosni i Hercegovini. Hrvatski udžbenici za početak rata uzimaju trenutak kada su “srpske snage započele agresiju na Bosnu”. Djeca bosanskih Srba uče kako je “rat vođen između tri nacionalna neprijatelja: Muslimana, Srba i Hrvata”.

Analiza nevladine udruge Fond za otvoreno društvo pokazala je da sve tri etničke skupine u Bosni često koriste stereotipe kada opisuju druge dvije skupine:

“Prema tome, Bošnjaci (Muslimani) vide sebe kao utemeljiteljsku naciju Bosne, dok druge dvije skupine (Srbi i Hrvati) su prikazani kao oni koji pokušavaju razrušiti državu”.

Ksenofobi, etno-centristi i nacionalisti

Studija je pokazala i kako “Srbi sebe vide kao stalne žrtve”, dok se “Hrvati osjećaju diskriminiranim od drugih”. Zaključuju kako istorijskii udžbenici na taj način “sprječavaju proces integracije etničkih skupina kao što je ilustrirano u izjavama studenata da ‘Bosna postoji samo na papiru'”.

Istoričarka Stojanović naglašava kako mlade generacije s takvim udžbenicima odrastaju uz “grozne stereotipe”.

“Konzervativniji su po pitanju prošlosti i svojih komšija nego 60-godišnjaci. Veći su ksenofobi, etno-centristi i nacionalisti od onih koji su vodili ratove devedesetih godina”, upozorava ona.

AFP

http://balkan24.com/kolumneindex/gosti/3821-srbija-u-bih.html