London Mayor Sadiq Khan to Donald J. Trump: “Your views of Islam are ignorant.”

Video

London Mayor Sadiq Khan to Donald J. Trump: “Your views of Islam are ignorant.”

“I’m hoping that he’s not the guy that wins,” the first Muslim mayor of any Western capital tells me.

Source:  Christiane Amanpour

gledamo stare filmove: Tito Arrives, Aka Tito On State Visit To London

Standard

Nedavno je na Jutjubu objavljeno neverovatnih 85.000 video-klipova iz arhiva čuvenog filmskog žurnala “British Pathe”, među kojima se našao i snimak Titove službene posete Velikoj Britaniji iz 1953. godine.

Bio je to prvi put da je maršal napustio zemlju otkako je raskinuo s komunističkom Rusijom, te je tajna služba Forin Ofisa upozorila MI5 o tome da postoji bojazan da mu neko naudi tokom njegovog boravka u Britaniji. Continue reading

Hrvatski general: Rat u SFRJ krenuo iz Londona

Standard
bosnaGlavni uzrok građanskih ratova na Balkanu je Kosovo, a posljednji je pokrenut iz Londona kao centra svjetske geopolitičke igre, kaže hrvarski general Ivo Jelić.
”London je pokretač svih geopolitičkih događaja, ratova, naftnih šokova i kriza, pa su i ratovi u bivšoj Jugoslaviji samo dio britanskog geopolitičkog projekta, kao što su to i nedavni građanski rat u Libiji, sadašnji u Siriji i kompletno ”arapsko proljeće”, a sve u sklopu stvaranja britanskog globalnog carstva, kroz sistem i doktrinu ”dirigovanog haosa”, kaže general Jelić, ratni komandant 4. Gardijske brigade ”Pauci” za Slobodnu Dalmaciju.

General Jelić kaže da se treba zapitati zašto su na kraju rata u Hrvatsku odmah doletjeli britanski lordovi Karington, Oven…

Continue reading

Nisu za porediti, ali ima logike: “komunista” može, “demokrata” ne

Standard

Nizak ugled Srbije u zapadnim prestonicama

Kraljica zauzeta za Tadića e-Novine

Neostvareni san predsednika Srbije: Kraljica Elizabeta II

HM Queen Elizabeth II and President Tito

Queen Elizabeth II & Josip Broz  Tito

The leader of Yugoslavia, President Josip Broz Tito (1892 – 1980) with Queen Elizabeth II, in Buckingham Palace, circa 1978. (Photo by Keystone/Getty Images)
Date created: 01 Jan 1978

Moja je zemlja sad u ratu!

Standard

West-End London

1982. godine, na Stradunu, sretnem jednu Beogradjanku, inače moju steru drugaricu, koja je tek pre šest meseci otišla do Londona da proba kako je živeti u inostranstvu.
Poželila se starog društva i došla na letovanje u Dubrovnik.

Pitam je

Kako je, jel bolje nego kod nas?

Dobar Ginis, Old Pulteney  ne mešam ni sa ledom , pabovi,  diskoteke, klubovi, Members only, ludilo, demokratija, Carnaby street, Tate gallery, uredjeno društvo, na kafici sam sa Vivenne Westwood, ali nemate vi pojma kako je meni i u kakvom sam bedaku.

Moja je zemlja sad u ratu!

1982. godina je. Pitam zbunjen

Čekaj, kakav rat, jel to na Kosovu počelo a da nas, ovi Titovi naslednici, ne informišu?

Ma, ne, moja domovina Englesa, zaratila je sa Argentinom.Kako ne znate?

Znam ali, šest meseci u Londonu a već Engleskinja! To mi nije jasno.

Zajebavali smo se, kasnije na njen račun, medjutim, ono što je njoj bilo jasno tada, nama se, razdanilo, tek,deset godina kasnije, a mnogima, na Balkanu, nikad neće.

Izborne šeme i političke dileme e-Novine

Dobrica Ćosić: SA VIŠE OPTIMIZMA GLEDAMO NA NAŠU BUDUĆNOST

Standard

Predsednik SR Jugoslavije Dobrica Ćosić rekao je da je na međunarodnu konferenciju u London pošao sa “strepnjom dubljom od nade”. “Vraćajući se sa te konferencije nada mi je dublja od strepnje”, izjavio je Ćosić po povratku u Beograd.

“Međunarodna konferencija u Londonu je za nas, za SR Jugoslaviju, konferencija na kojoj se dogodio veliki preokret. Mi smo duboko uvereni da se svetska zajednica konačno odlučila za miroljubivo rešenje celokupne jugoslovenske krize i traženje političkih rešenja za prekid rata u Bosni”, naglasio je Ćosić.

Obraćajući se novinarima na beogradskom aerodromu predsednik SR Jugoslavije je naglasio da to nije mali preokret. “Čini mi se da smem da kažem građanima SR Jugoslavije da više nemaju razloga da se plaše vojne intervencije. Mislim da je pobedio politički razum i da su odgovorni ljudi svetske zajednice shvatili da je najpouzdaniji put za mir u ovom delu sveta, i za stabilizaciju Balkana, politički dogovor, pregovori, strpljenje i vreme.”

Osvrćući se na trenutni položaj Jugoslavije u svetu, Ćosić je rekao: “Moramsa izvesnom tugom da kažem da je međunarodni položaj naše zemlje još uvek vrlo, vrlo težak. Ali nije beznadežan.”

Mi smo prvi put dobili uveravanja da u svetskoj zajednici postoje državnici, postoje zemlje koje su spremne da nas shvate i koje su spremne da nam pomognu”, naglasio je Ćosić.

“U Londonu je u tom smislu svako pokazao svoje lice. Videlo se ko je za mir, ko nosi pretnju, ko nosi agresiju. Videli smo se mi, Jugosloveni međusobno i moram da kažem sa tugom, možda najveća razočaranja iz Londona ja nosim posle nastupa i govora naše bivše, jugoslovenske braće. Continue reading

Na liniji: Idemo dalje!

Standard

Tadić, Ćosić, Jeremić, Daćić

Milošević: STATUS KOSOVA – UNUTRAŠNJE PITANJE SRBIJE I JUGOSLAVIJE (London, 27. avgusta):
U vezi sa predlogom dokumenta londonske konferencije da se u okviru specijalne grupe razmatra “bivša” Autonomna Pokrajina Kosovo – kako je u tom tekstu formulisano – predsednik Republike Srbije Slobodan Milošević je kategorično intervenisao, rekavši da je Kosovo unutrašnje pitanje Srbije i Jugoslavije.

 

Kosovo je naše unutrašnje pitanje koje rešavamo torturom: Slobodan Milošević, tenk-demokrata

Photo: Stock

Slobodan Milošević je rekao: “Pitanja ljudskih i manjinskih prava su jedno, a pitanje statusa Kosova kao autonomne pokrajine u Srbiji drugo. Kosovo i Metohija nije bivša, već postojeća autonomna pokrajina u Republici Srbiji u skladu sa njenim ustavom. Zato smatram da međunarodna zajednica može Srbiji i Jugoslaviji da stavlja primedbe samo u granicama ispunjenja najviših standarda KEBS-a u pogledu ljudskih prava i manjinskih prava”.

Kako je Tanjugu saopšteno iz Kabineta predsednika Republike Milošević je naglasio: “Sva druga pitanja koja se tiču Kosova i Metohije su unutrašnja pitanja Srbije i Jugoslavije, koja mi rešavamo samostalno u skladu sa svojim ustavom. Kosovo i Metohija nikada nisu bili albanska autonomna pokrajina, već je to autonomna pokrajina u Srbiji zbog specifične nacionalne strukture stanovništva kao i kulturnih, istorijskih i drugih specifičnosti na ovom prostoru.”

Izdanje dnevnog lista “Politika” od 28. avgusta 1992. godine

http://www.e-novine.com/srbija/49967-Kecmanovi-Briga-pravoslavnom-Sarajevu.html

NEUSPEO POKUŠAJ DIKTATA BEOGRADU (London, 27. avgusta)

Standard

Izdanje dnevnog lista “Politika” od 28. avgusta 1992. godine

NEUSPEO POKUŠAJ DIKTATA BEOGRADU (London, 27. avgusta1992.):
Konferencija o SRJ završena je večeras uspešno, na veliko zadovoljstvo britanske strane – ali tek posle trenutka neočekivane krize je zapretila skandaloznim raspletom, pošto je predsednik Jugoslavije Dobrica Ćosić, doznali smo – bio u iskušenju da izađe sa zasedanja.

Ćosićeva reakcija, kasno posle podne izazvana je pojavom papira – ponižavajućeg ultimatuma Srbiji i Crnoj Gori, koje su nazvane “agresorima” i “ugnjetačima”. Dopisnik “Politike” je imao priliku da (na minut) pređe pogledom preko naredbodavnog teksta od samih odredbi koje su – jedna ispod druge – počinjale rečju “mora”.

Nemogućno je doslovno reprodukovati – ali tražilo se da Srbija i Crna Gora smesta obustave “agresiju” u Bosni i Hercegovini. Zatim da se smesta da samostalni status Kosovu, Vojvodini i Sandžaku. I da, uz mnoge druge slične naredbe – Srbija i Crna Gora smesta obustave insistiranje na imenu Jugoslavije, jer se to ime navodno zauvek izbacuje iz upotrebe.

Ako i kad ispune sve navedene zahteve – Srbija i Crna Gora bi stekle pravo da traže sopstveno državno priznanje i prestanak izopštenja iz svetske zajednice. Traženo je, doznali smo – bez ikakvog ograničenja, da se tekst (koji je podeljen svim delagacijama) usvoji kao zvanični dokument konferencije.

Povlačite nacrt ili napuštam konferenciju: Dobrica Ćosić u zanosu ultimatuma

Photo: FoNet/Božidar Petrović

Predsednik Jugoslavije Dobrica Ćosić je tada rekao da će on lično napustiti konferenciju onog časa kad to bude učinjeno, ako dokument bude glasio kako je predloženo, obavešteni smo. Nacrt je povučen, u interesu daljih konsultacija. Naknadno smo saznali da je druga ponuđena verzija obilovala još težim izrazima. Tekst je upućen na treću doradu… I treća verzija je bila crnja od prethodne dve.

Britanija se našla na mukama. Pojavilo se srednje rešenje – ideja da se papir pročita, a da ne bude dokument! Izgleda da je jugoslovenska strana bila spremna da to prihvati – ali su sada sve muslimanske zemlje (i bosanski Muslimani) zapretile sopstvenim napuštanjem konferencije.

Data je pauza teške neizvesnosti. Predstavnik domaćina, premijer Džon Mejdžor, mirno je počeo da rezimira krajnji učinak dvodnevnog zasedanja bez pominjanja fantom-papira, kao da ga nije ni bilo. Mejdžor je ocenio zasedanje kao pomak napred, rekavši da su svi predstavnici bivše Jugoslavije izričito prihvatili principe na osnovu kojih će se rad nastaviti u Ženevi. Uz ostale – svi su prihvatili i princip da se granice bivših republika ne mogu menjati silom. Sankcije prema Srbiji ostaju – i biće pooštrene, dok se ne ostvari sve što je obećano. Continue reading

London: Fenomen ili novi načini huliganstva

Standard
Velika Britanija: Val nasiljaPiše: Anne Applebaum, Priredila: Sabina ČabaravdićNeredi u britanskom glavnom gradu pogodili su Tottenham, predgrađe Ealing, Hackney, pa čak i mondeni Notting Hill.

Razbijeni su prozori, pokradene video kamere, a automobili zapaljeni. Mladi ljudi s kapuljačama na glavama okupili su se po uglovima ulica izazivajući policiju.

Slični su se neredi raširili po cijeloj Britaniji, a da zapravo niko ne zna zašto.

Prelistajte naslovnice britanskih novina i naći ćete široku paletu objašnjenja. Daily Telegraph, koji zastupa stavove desnog centra, poučiće vas da su u pozadini slabe policijske snage, porodice bez očeva, niži socijalni slojevi, multikulturalizam i tolerancija prema naraslim školskim bandama.

Ako pak pročitate komentare u lijevo orjentiranom Guardianu, onda ćete biti informirani kako je policija brutalna, kako u zemlji postoje socijalne isključivosti, kako su uzroci u smanjenju socijalne potrošnje i rastućem jazu između bogatih i siromašnih.

Jedni  su uvjereni da krivica leži u visokom procentu imigranata. Drugi da je problem u britanskoj netoleranciji prema doseljenicima i manjinama.

Razlike su evidente, a prosvjednici sami ne daju nikakv znak, ne izvikuju parole, ne pjevaju.

Oni na ulice nisu izašli zbog bilo koje državne politike, kao što su to prošle zime učinili studenti u Londonu.

Oni ne traže publicitet za svoje zahtjeve, ako ih uopšte imaju. Oni se skrivaju od kamera i uzmiču pred novinarima.

Takvim su se ponašanjem pretvorili u psihoanalitički test za cijelu naciju. Svako im pravo izreći na šta ih asociraju najnoviji nemiri u Britaniji.

I svi u prosvjednike preslikavaju sopstvene brige i razloge. Bilo da je riječ o budžetu, socijalnim nejednakostima, obrazovanju, ili, «procvatu vulgarne i amoralne javne kulture» (što je i moj lični favorit među brojnim navedenim razlozima).

Ono što mlade ljude na ulicama britanskih gradova najjasnije definira jeste nedostatak politike.

Tradicionalne institucije najodgovornije

Jer Egipćani na Tahrir trgu htjeli su demokratiju, anarhisti u Atini više iz državnog budžeta, a momci s kapuljačama na britanskim ulicama 46-inčni flat-screen televizor, visoke rezolucije.

Oni nisu opsjedali sjedište Torijevaca, oni su napadali dućane s odjećom. Umjesto da su društvene mreže koristili za stvaranje civilnog društva, oni su pljačkali zloupotrebljavajući društvene medije.

U ponedjeljak veče kružila je sms poruka u kojoj se poziva prijatelje da dođu u centar Londona, «razbiju izlog i posluže se, što god da požele».

Većina prosvjednika, osim krađe, tražila je zabavu. Ne treba se zavaravati, od seljačkih pobuna iz srednjeg vijeka, do modernih fudbalskih huligana, britanska je tradicija zabavljati se tokom nemira.

Grupe koje to čine iz zadovoljstva svuda su oko nas.

Londonu, 10. avgust 2011.
Neću ovdje nabrajati sva druga objašnjenja, od kojih su neka vrijedna istraživanja, čak i da do nemira nije došlo.Država je stvarno «proizvela» generacije mladih ljudi koji se osjećaju ovisnim o aparatu i koji imaju pravo na više od toga.Loše obrazovanje svakog petog Britanca ostavlja nepismenim. Spora ekonomija zapravo znači da mnogi od tih mladih ljudi nikada neće naći posao i zato se nikada neće stvarno uključiti u društvo.

Prisutnost oligarha i milijardera u Londonu ujedno znači i sve veći ekonomski jaz neobično širok za razvijeni svijet.

Tabloidi uspijevaju proizvoditi kult neotesanih slavnih osoba, te paralelnu zavist prema njima.

Tradicionalne institucije – školski sistem, crkva, pa čak i BBC – davno su izgubili svoju sposobnost da prenose prave vrijednosti. Bujica afera nedavno je diskreditirala banke, parlament, medije i policiju. Continue reading

Neredi kapitalistički, neredi potrošački

Standard


10.08.2011. Andrea Sibers London
Zajedničko im je da nema političke motivacije. Ovi oportunistički klinci ne žele srušiti vladu, neki ni ne znaju tko je premijer, niti ih je briga. Ciljevi su – skupi butik u otmjenom Ealingu, Sonyjevo skladište u Enfieldu, autobus u Peckhamu, Tesco supermarket u Bethnal Geenu. Ali nismo li svi mi pridonijeli društvu u kojem je brand Bog, pa mladi ljudi odrastaju vjerujući da imati znači sve, a ne imati znači da si nitko i ništa?
U ponedjeljak navečer sam simultano kroz prozor i na BBC-ju gledala helikoptere kako kruže nad centrom Hackneya, općine Londona u kojoj živim. Nakon borbi između policije i nasilnih prosvjednika, i pljačke lokalnih trgovina i kafića, mnogi su stanovnici u utorak ujutro sami izašli na ulice raščistiti ono što je ostalo. Razlog što neredi nisu došli do Stoke Newingtona, dijela Hackeneya u kojem živim, je što nisu prošli kroz Dalson – kvart u kojem su se turski i kurdski vlasnici trgovina sami naoružali noževima i palicama i protjerali nasilnike spremne na pljačku. Znajući da ne mogu očekivati zaštitu policije, lokalno stanovništvo se samo organiziralo i obranilo.

U utorak su već oko podne u mom kvartu zatvorene knjižnice, dječji vrtići i igraonice, i cijela Engleska ulazi u četvrtu noć nemira.

Nasilje se munjevitom brzinom širi po mnogim gradovima, i u nekim slučajevima, kao u Birminghamu, počinitelji su djeca između 10 i 14 godina. U Peckhamu u južnom Londonu je u pljački draguljarnice u utorak uhapšen jednaestogodišnjak. Kako se ovo može događati, zašto ovdje i zašto sada? Continue reading

Šta hoće Srbi u Srpskoj Republici i Srpskoj Krajini i od čega neće odustati?

Standard

Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine (110)

SRPSKA REPUBLIKA I SRPSKA KRAJINA MORAJU SE UJEDINITI
Šta hoće Srbi u Srpskoj Republici i Srpskoj Krajini i od čega neće odustati, pokušali su da objasne predstavnici Srpskog nacionalnog vijeća na jučerašnjoj konferenciji za štampu u Međunarodnom pres-centru.

Vinko Stupar je istakao da se Srpska Karjina i Srpska Republika moraju ujediniti, a dok se one ne priznaju mira na Balkanu neće biti. Primetio je, pored ostalog, da je Srbija “potpuno izgubila respekt dok njena braća ginu i gube teritorije”, pa zasad čast Srbije koja je, rekao je “trula, jadna i bez obraza”, čuvaju Srpska Republika i Srpska Krajina.

Stupar smatra da treba prekinuti sa udovoljavanjem Ujedinjenim nacijama, a izneo je i svoje mišljenje o tome šta predstavlja ključ mirnog rešenja. Pre svega, treba osloboditi zarobljenike, otvoriti obruč oko Sarajeva, Tuzle, Bihaća, Goražda, da izađu deca i žene, a opkoljene pozvati na predaju ili da potpišu kapitulaciju. Hrvati bi dobili deo Hercegovine, a izgubili Krajinu u kojoj ionako nema Hrvata, dok bi Muslimani morali da se zadovolje manjom teritorijom.

 

Tri srpska tela, jedna genocidna duša: Karadžić, Mladić, Hadžić

To je, po Vinku Stuparu srpski predlog za mir.

Ako on ne bude prihvaćen, dodao je Stupar, predstoji, po njemu, najkrvaviji rat “u kojem se neće garantovati sigurnost UN, krenuće se u opštu ofanzivu na sve što nije srpsko…”

Dušan Zelembaba je podržao Vinka Stupara, osporavajući u isti mah legitimitet vladi Gorana Hadžića. Stavovi sa kojima se otišlo u London, rekao je pored ostalog Zelembaba, nisu iz naroda.

Na konkretno novinarsko pitanje o odnosima sa Radovanom Karadžićem i Goranom Hadžićem, odgovoreno je da raskol ne postoji. Dok je Stupar kazao da rukovodstvo Srpske Republike uživa poverenje u narodu, Zelembaba je osporio legitimitet vlade Srpske Krajine. (M. D.)

***

http://www.e-novine.com/feljton/49643-Sankcije-zloin-protiv-oveanstva.html

SANKCIJE – ZLOČIN PROTIV ČOVEČANSTVA Continue reading