Marko VEŠOVIĆ: Zato Bog toliko traje

Standard

Uf, kad naš novopečeni hadžijica stane o Bogu da raspreda, zadrijema se insanu od onolike ljepote. Gotovo da ne prepoznaš predratnu komunjaru za koju je moj otac volio reći: veće pogani u manje mesa nisam srio na dunjaluku. Continue reading

Obilježena godišnjica Skupštine srpskog naroda: Oživljavanje mračnog dijela istorije

Standard

22 g skupstine srba  bih

 

RSE Obilježena godišnjica Skupštine srpskog naroda: Oživljavanje mračnog dijela istorije.

A znate li kako je izglasan za Vožda? Mislim na Rašu što je na početku rata kazao da će “samo za par dana Sarajevo nestati i biće petsto hiljada mrtvih“. Potom je, da čorba bude gušća, dodao kako će “za mjesec dana Muslimani biti uništeni u BiH“, a njihovi lideri “biće ubijeni za tri ili četiri sata i niko od njih neće preživjeti“. Ne znate? Pa naravno da ne znate. Ne bih ni ja znao da mi to nije pričao lično Nikolica Koljević, u povjerenju, kao Srb Srbu. Continue reading

Marko Udovičić i Šeki Radončić: Pobjedin dvojac se vratija

Standard

Marko Vešović i Šeki Radončić

Izvinjavamo se i četničkim Vestima, što ih ometamo u marljivom krečenju biografije dvojice čelnika Dražinog fronta u Crnoj Gori, u pokušajima da ih prikažu kao vrhunske pisce, istoričare, političare i demokrate. I na kraju, da ponovimo: nek se drži dobro Čičina bratija, Pobjedin dvojac se vratija!

Read more

POBJEDA

Marko Udovičić i Šeki Radončić: Pobjedin dvojac se vratija – Pobjeda.

Marko Vešović: Govorili smo – ma kakav rat

Standard

Marko Vešović

Bosanskohercegovački pjesnik Marko Vešović, jedan je od najpriznatijih hroničara života u Sarajevu pod opsadom, prije 20 godina. U njegovom opusu posebno mjesto zauzima knjiga „Poljska konjica“ o granatiranju Sarajeva, koje je trajalo gotovo četiri godine i u kojem je poginuo 11.541 stanovnika tog grada.Svojevremeno je zapisao: “Postali smo braća po čekanju granata, po drhtanju pred eksplozijama, po utrobnom strahu za svoju djecu, čije plačeve ni Bog s nebesa ne bi mogao podijeliti na srpske, hrvatske i muslimanske.“

Marko Vešović: Govorili smo – ma kakav rat.

Marko Vešović, propovednik poezije

Standard

Photo: Stock
Govori: Andrej Nikolaidis

Samo neko tako potpuno posvećen poeziji, uvjeren u njenu moć iskupljenja amaterski satkane stvarnosti, moć iskupljenja životâ komičnih kao scena iz filma braće Marks, mogao je napisati djelo poput “Knjige žalbi” – istovremeno tužno i trijumfalno. Jer “Knjiga žalbi” je trijumf poezije, a tužna je misao koja se provlači kroz nju: da ništa, pa ni sva ljepota stihova, ne uspijeva izmaći životu, tom neumoljivom mehanizmu koji ne zna za razlike, kojem je, bojati se, sve svejedno, i koji na koncu sve poravna, i nadanja i strahove, i mucanje i pjevanje, poravna ih kao talas zamkove u pijesku Continue reading

Sjećanje na Milana Milišića

Standard

5. oktobra 1991 je u Dubrovniku smrtno stradao i Milan Milišić, jedan od najistaknutijih naših savremenih pjesnika. Bio je jedna od najljepših spona srpske i hrvatske poezije, majstor stiha i sjajan prevodilac, esejista i putopisac.

“Tako se sklopio i završio životni krug sjajnog pesnika, neobičnog, radoznalog i otvorenog čoveka, plemenite, duhovite i suptilne ličnosti, autentičnog gospodina, pravog dubrovačkog gospara i oriđinala Milana Milišića, koji je trajao samo 50 godina.” Dragoljug Todorović

Milan Milišić nije bio slučajna žrtva rata.

Milan Milišić i ljudi istinskog jugoslovenskog opredeljenja , Bogdan Bogdanović, Mirko Kovač, Vidosav Stevanović, Marko Vešović, Rade Šerbedžija,Petar Luković i mnogi drugi, bili su prava meta programa pomahnitalog srpskog nacionalsocijaliizma i njegovog izvodjača radova Slobodana Miloševića. Istinski SFRJ Jugosloveni su prepoznali zlo dok se još ušunjavalo na prstima i koji su po cenu sopstvenog života i tada vrištali, upozoravali, ali sami i od svih odbačeni, nisu bili u stanju da srpsko hrvatski brod skrenu sa zacrtane maršrute: Od urbicida do genocida, pa sve do Haga, nekad zvanog Nirnberg.

Dubrovnik, Sarajevo, Mostar, -Kotor- su postojali i pre stvaranja bilo kakve Jugoslavije. Naime, sama ideja o povezivanju južnih slovena rodjena je u ovim gradovima. Njihova otvorenost, gostoprimstvo i raznolikost kultura kroz vekove dalo je i ideju za ujedinjenje južnih slovena i stvaranja zajedničke multikulturalne države.
Sa pozicije srpskih nacionalsocijalista, razočaranih u bilo kakvo zajedništvo, trebalo je, za uvek, staviti tačku ne samo na SFRJ Jugoslaviju nego na samu ideju jugoslovensva, saseći je tu na izvoru. Za njih su gradovi, Dubrovnik, Sarajevo, Vukovar predstavljali – samo brda kamenja- i legla anacionalne kopiladi.
Zbog čega su mučeni i ubijani gradovi sa najviše Jugoslovena i njihove dece?
Trebalo je srušiti sve mostove i iskidati sve moguće veze civilizovanih i kosmopolitski nastrojenih ljudi.
Seljačine u generalskim uniformama, ta ruralno primitivna stvorenja, nije trebalo specijalno moliti da ubijaju gradski život i civilizaciju koju, inače, nikad nisu voleli.

Sjećanje na Milana Milišića e-Novine

O Milišiću i dubrovačkoj umjetničkoj sceni u Kotoru e-Novine

Dragoljub Todorović Procesi, presude i ubistvo Milana Milišića

Ulice se ne zovu njegovim imenom e-Novine

Marko Vešović – Još jednom o Durić Muharemu

Standard

Crni leptirovi


Photo: wikimedia.org

Pošto Durić uopće nije znao ko u ratu granatira Sarajevo, a bogapitaj zna li i dandanji, po sebi se razumije da nije mogao znati ni da su Srbi Vijećnicu zapalili grantama. I, kako vidite, Vijećnica je Muharemu “poznato zdanje sa razglednica, na obali Miljacke“, a ne biblioteka, najveća u Bosni i Hercegovini, u kojoj je bilo, kako vele upućeni, dva milona knjiga, što znači da Srbima nije mogla biti legitiman vojni cilj, i da su se ti palitelji knjiga ugledali na njemačkog slikara Adolfa Hitlera: zato Muharem kaže “zdanje“, a ne biblioteka. Kažu da je rahmetli Nikolica Koljević, šekspirolog, profesor književnosti, moj predratni kolega sa fakulteta, kad je naredio da zapale Vijećnicu, uzviknuo: “Pucajte! Ja i sad držim čas!“

Photo: Stock

Dao sam besu pred Regionom: kad god u feljtonu “Kako je Politka izveštavala 1992. godine“ nagazim na ono balijsko goveče zvano Muharem Durić, dobiće propisno po rogovima. Stoga ću pristupiti devetanju mog bivšeg školskog druga, jer jedan Albanac prije će poginuti nego besu pogaziti. Continue reading

%d bloggers like this: