Posted in Blog

Jašu nas godinama. I jahaće.

Samo jedan od ličnih, kratkih osvrta na političku situaciju i društvo u Bosni i Hercegovini. Obrazovani ali duhovno siromašni. Pasivni i lijeni. Još uvijek čekamo da nam se sve servira na tanjiru, dok nas drugi jašu, jer smo glupi da se uspravimo i kažemo. Dosta je.

https://magicblackbird.wordpress.com/2017/03/16/mi-smo-obrazovano-siromasno-drustvo/

 

 

Posted in Blog

Promoviran 5491 student i magistrant u Sarajevu. Nestašica kofera u Sarajevu. Pravac : Europa.

Još uvijek mi odjekuje rečenica koju je rekao gospodin iz BBI banke. Parafraziraću: “Savjetujem Vam da nakon završetka fakulteta, radite pet godina u privatnom sektoru, kako bi ispekli zanat. Potom idite u državni sektor“. Pa da nije tužno- nasmijala bi se. A ovako se smijem od muke. Čovjek je ako ništa iskren, samo se trebao drugačije izraziti i zaokružiti svoju poštenu konstataciju. U mojoj interpretaciji bi zvučalo ovako:

“Kolege studenti, čestitam vam od srca, ali u državnom sektoru za vas mjesta NEMA. Potražite budućnost na birou ili u privatnom sektoru za neku platicu od 500 km. Ako bude- bude, ako ne nema veze. Samo radite. U našoj državi se svakako na sve čeka!”

Mnogi građani BiH su uspjeli negdje tamo. U dalekoj nam Evropi. Mnogi od njih se zahvaljuju tim državama koje su im ponudile prosperitet, bolji život i prije svega radno mjesto. Nije to samo politika Bosne i Hercegovine da tjera svoje građane, nego politika i Srbije i Hrvatske.

put-cesta-zupanija

Hrvatska im je otvorila još vrata i rekla: „Izvolite, samo naprijed. Go ahead!“ Ups, pogrešno se izrazih. Nisu naše države krive, krivi su ovi mongoli koji nas vode. Koji znaju da podignu ruku i daju glas, samo kada se radi o vlastitim im guzicama, tada su egzaktni. U svim drugim slučajevima su nepostojeći. Kada se govori o nekim značajnijim pitanjima i općem dobru građana. Eh da, dižu i ruke kada se treba udariti na džep nas, budala koji ih godinama biramo i prodajemo se za sirotinju. Jer jebiga, mora se. Kokuzluk udario na velika vrata.

Ovi što se zahvaljuju drugim državama, lično ih ne krivim. Ali oni se nekako jako brzo evropeiziraju, zaboravljajući svoje korijene. Ponoviću- boldiraću: Usudili su se i otišli. Ne krivim ih.

Šta mislite koliko se bh. građana želi zahvaliti BiH? Možda takvi i postoje, ali nemaju načina. Kako se zahvaliti ako je BiH samo prošle godine napustilo blizu 80 000 građana i otišlo u bijeli svijet, tačnije trbuhom za kruhom. Možda će da budu građani drugog reda, ali ono što je sigurno je da će ih ta država poštovati više nego nam ova naša „lijepa, mila , gizdava“.

Simptomatično je da svaki 5-ti građanin želi biti dio porodice ODLIVA MOZGOVA. Ja ih ne osuđujem… Ne idu oni iz dobroga…Ptica ne napušta gnijezdo, ako se osjeća sigurno. Ne zato što je „tamo daleko“ bolje, nego što ovdje nemamo ni za ono „znaš, dobro je, gura se“...

Mnogi kvalitetno fakultetski obrazovani ljudi su odlučili tamo negdje daleko raditi niskorangirane poslove, ne brinući o tome šta će kazati ljudi… otišli su s namjerom da obezbijede svojoj djeci hljeb i bolji život. Neki su naišli na unapređenje, a skoro svi na demokratiju i poštivanje onog osnovnog, ljudskih prava, koji su nama ovdje nažalost nepoznanica. Tamo je kapitalizam, koji odbacuje predrasude, a potencira kvalitet rada. Nismo mi tamo građani II reda, mi smo obrazovana kvalificirana „protjerana“ masa koja doprinosi GDP-u te zemlje, a koju je vlastita država odbacila.

Završite fakultet, a onda u 90% slučajeva je neophodna ta takozvana „štela“, za posao ranga SSS-e. A onda drugi problem… SVI TRAŽE ISKUSTVO?

Ja postavljam pitanje, gdje i na koji način steći to iskustvo? Ovaj sistem je zakazao i svi smo svjesni toga. Ne borimo se jer smo uljuljani, uplašeni i ravnodušni. Na fakultetima se uči samo teorija, prakse ni „iz glave“… A onda se lijepo završi teoretski dio, na praktičnom padnemo, jer nažalost nemamo ono „minimum one year experience“… Možda bi mnogi studirali, radili, pa čak i volontirali da ima tih prilika jednako za sve koji žele da rade teoriju i praksu istovremeno. I ako se volontira u nekoj organizaciji, rijetko da se bude primljen nakon tog angažmana. Zašto? Zato što neko drugi predstavlja „A priori“… Tu priča završava.

Svi oni pametni koji su shvatili gdje se krije najveća moć ove države, davno su se priključili političkim partijama i nakon završenog trogodišnjeg eventualno master  studija ugodno se smjestili u svoje fotelje u državnom sektoru. Ovoj strukturi nije bitno da li ste bachelor, magistar ili doktor nauka, sve dok zastupate nečiju ideologiju i prodajete se za par „izbornih glasova“…. Svi oni koji su izbjegli „vani“ za vrijeme rata i vratili se nakon istoga, oni idealisti sada psuju sami sebi mater, a oni koji su proveli rat ovdje, boreći se i braneći svoju državu, danas se sa nostalgijom sjećaju Tite, komunizma i dobre „Juge“…

A čega da se mi sjećamo? Ratna i poslijeratna generacija. Velikih izbornih obećanja, parola i bijele kuge. Nenasilno protjerivanje od strane države , tačnije izazvano potezima vladajuće strukture. Sve dok novca bude u budžetu za povećanje odvojenog života, a ne penzija, bijelog hljeba, a ne socijalnih naknada, sve dok budemo prodavali glas za 30 KM, nama napretka nema. Ovako ponekad zadivićemo se nekom uspješnom „bivšem“ građaninu ove zemlje koji je uspio tamo negdje nama daleko i slučajno se okititi njegovim perjem.

Svi pričamo, pišemo, potajno se borimo sami sa sobom, dišemo na škrge, jer drugačije ne možemo, a znamo. Sve dok nam ne „pukne film“ pa odlučimo štrajkovati glađu, a naiđemo na veliki ignore nadređenih, pa se odlučimo zapaliti. I opet šutimo, pričamo dan, dva i zatišje…. Upadnemo u onu našu standardnu kolotečinu i sivilo. Dok se ne desi neki Mahir ili možda Arnela, pa se na tren probudimo, otvorimo okice, zatreperimo, pa ih brzo na prepad zatvorimo.

Za kraj problem je u našim ispranim mozgovima, gdje smo davno nekada sjedili svi za istim stolom, sporječkali se i zamrzili. Nismo mi Bošnjaci, nit’ Srbi, nit’ Hrvati…Tako nas samo truju… Svi smo mi Bosanci i Hercegovci, dok to ne shvatimo vodiće nas onom starom…“dok je ovaca, biće i vune…“

Posted in Blog

BORA ĆOSIĆ: Zlo od filosofije

politika

Ne znam ko je pokrenuo najnoviju petu ofanzivu protiv Radomira Konstantinovića, ali kada se u istom broju novina pojavljuju četiri mržnjom tendirana teksta, moram pomisliti da i dalje postoji nekakva ideološka komisija, ma kako se danas zvala. Velika ljaga pada na ovaj list, što se nekada brojao u najbolju štampu evropsku. Zar su ovom moralnom rasulu vodile zamisli Ribnikarovih, slučajnih Srba, od kojih mnogi pali su za svoju slučajnu zemlju. Zar je za badava onde pisao Balugdžić, a crtao Pjer Križanić i Zuko DŽumhur

Autor: Bora Ćosić Continue reading “BORA ĆOSIĆ: Zlo od filosofije”