Nakon 22 godine: Šest sinova i muž majke Have Tatarević pronađeni u Tomašici!

Standard

tomasica_prijedor

Trebale su 22 godine da se sazna istina o sudbini muža i šest sinova majke Have Tatarević iz Zenova kod Prijedora. “Da mi je znati, ako su ubijeni, kako su to dželati učinli. Jesu li tada prizivali svoju majku, je li im pogled išao prema meni“.

Piše: Esad Kočan

Javili: Havi Tatarević pronašli šest sinova i muža u Tomašici kraj Prijedora, jednoj od šezdesetak masovnih grobnica u toj opštini. Senadu, najstarijem, bila trideset jedna a najmlađem, Nishadu, osamnaest. Upali srpski vitezovi u selo i sve odveli, bivalo to tako. Continue reading

Identifikacija – 22 godine nakon zločina

Standard

Jasmin Čaušević je sa 13 godina 1992. godine u Bišćanima (općina Prijedor), sa svojim ocem, amidžićem, i dvojicom komšija strijeljan.
Jasmin je teško izranjavan, ali je sa svojim amidžićem uz Božiju pomoć preživio. Ostali su ubijeni na licu mjesta.

Nakon 22. godine Jasminov otac je pronađen u najvećoj masovnoj grobnici na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata, u Tomašici.

Izvor: Exit media

Dragan Bursać: Tomašica, mrtvi ljudi i živi mrtvaci!

Standard

Život je tek proces, a smrt permanentno stanje. I čime da se mrtvi brane od zaborava živih, ako ne vječnošću. Jer živi počesto ne poštuju mrtve.
tomasica

Autor: Dragan Bursać

Već tri mjeseca, na lokalitetu primarne masovne grobnice Tomašica, traju ekshumacije. Do sada su ekshumirani posmrtni ostaci 430 žrtava. Od toga 275 kompletnih tijela.  Sa sigurnošću se može reći da je Tomašica najveća masovna grobnica u našoj zemlji. Na ovom lokalitetu nalazili su se posmrtni ostaci više od 800 žrtava.

A, javnost  Republike Srpske na sve ovo sramno ćuti! Ćute mediji, zaklanom tišinom. Ćute nad tijelima čitavog jednog mrtvog naselja. Tu i tamo se pojavi pokoja rečenica, pokoja  kratka vijest u medijima RS, koja želi da je nepročitana. Incidentno i rijetko će pošteni stanovnik RS saznati da je tu, nadomak Prijedora, najveća masovna grobnica u grobnicama bremenitoj BiH.

Gradonačelnik Prijedora, Marko Pavić, ovih dana je posjetio Tomašicu. Nečiju suzu, a nečiju bruku. Tom prilikom je izrazio svoje duboko žaljenje zbog svega što se dogodilo, a posebno porodicama ekshumiranih žrtava i nestalih osoba?!

Je li dovoljno? Od koga je i previše je. Narečeni Pavić je još domalo tvrdio kako su ovdje “poginuli i sahranjeni ljudi”. Kao da nije riječ o masovnoj grobnici, gdje su krvnici pobili skoro hiljadu ljudi, nego o kakvoj raskošnoj neoviktorijanskoj sahrani starice u Nju Hempširu.

Ovdje nisu “sahranjeni” ljudi. Ovdje su brutalno ubijeni nevini stanovnici Potkozarja. Samo zato što su se drugačije zvali. Bili druge vjere i nacije, kako se to danas voli reći. Mada, čisto sumnjam da su dječaci od 14-15 godina sa metkom u potiljku te ‘92 baš najtačnije znali šta je vjera i nacija. A, sve i da su htjeli da se upute u alhemiju nacionalizma, olovni kuršum zakucan u lobanje im nije dozvolilo.  Continue reading